‘;
Hoćemo li ove godine opet na klasični godišnji ili otputovati na neku egzotičnu destinaciju? Rijetki od nas nisu se barem jednom suočili s otvaranjem te vruće ljetne teme na obiteljskom vijeću. Argumenti za ili protiv manje-više uvijek su isti. Egzotično podrazumijeva dalek put i veće troškove, a ‘normalno‘ znači da se može putovati autom, pa i ako je domaća destinacija i ove godine poskupjela, u svrhu izbjegavanja bankrota uvijek su na raspolaganju lokalni trikovi s jednom stranom gepeka rezerviranom za kupaće kostime i luftiće, a drugom za nešto suhomesnato što je stričeva teta poslala iz Slavonije.
Ove godine izabrali smo ‘srednje rješenje‘ i odlučili provjeriti je li moguće doživjeti egzotiku, ostati blizu, putovati autom, uživati u tirkiznom moru i pješčanim plažama po cijenama najmanje dvostruko nižim od onih u Hrvatskoj.
Odredište: Albanija. Moj obiteljski savjet ovoga je ljeta donio takvu odluku. Mnogi engleski časopisi Albaniju su prozvali europskim Maldivima, drugi joj govoreći o Vlori ili Draču tepaju da je europski Miami. Ljepota tamošnjih plaža zasigurno zaslužuje te epitete, ali imat ćete potpuno suprotne dojmove nakon prelaska crnogorsko-albanske cestovne granice. Ulazak u Albaniju automobilom više odaje dojam putovanja vremenskom kapsulom. Naime, mileći 0,5 km/h u koloni odmah nakon granice, naš prvi susret s ‘domaćinima‘ sveo se na nekoliko malih Roma koji su hodali oko automobila i žicali eure.
Nastavak vožnje prema Tirani i Draču samo je osnažio taj dojam. Ceste u Albaniji i ukupan doživljaj vožnje pristojno rečeno vrlo su egzotični. Iako su u najavi brojni infrastrukturni projekti, pa tako i gradnja novog aerodroma u Vlori, činjenica je da vrtoglavi rast turističkog sektora u Albaniji (10 milijuna dolazaka 2023.) ne korespondira s kvalitetom nacionalne infrastrukture. Vrijeme potrebno da bi se došlo od točke A do točke B, prema izračunu Google Mapsa, u Albaniji treba pomnožiti s dva. Najmanje. Uostalom, kao što albanski vozači dva cestovna traka uvijek također množe s dva i pretvaraju u zagužvana četiri, a zaustavnim trakom na autocesti, bez imalo srama, koriste se kao dodatnim kolnikom. Ne mareći pri tome ni za vozila Hitne pomoći.
Zaprege i Brabusi
Najpopularniji automobili u zemlji svakako su Mercedes i Volkswagen. Već prvoga dana, gledajući taj šou na cesti, lako je donijeti zaključak da je većina vozila ili vrijedna sto tisuća eura i više ili tek nekoliko tisuća eura i manje. Takve krajnosti, uostalom, u Albaniji su vidljive na svakom koraku. Ta klasična tranzicijska priča tako zna priuštiti i sliku magareće zaprege koja ‘vozi‘ gradskim ulica tik uz Brabuse i AMG-ove.
Dugogodišnji predsjednik komunističke Albanije Enver Hoxha sigurno bi se okretao u grobu kada bi mogao vidjeti današnju verziju te zemlje. Osim što je zabranio religiju, očito je imao problema i s automobilima, kojih je navodno do 1991. u cijeloj državi bilo samo 600. No zato je volio bunkere pa je zapovjedio gradnju ni manje ni više nego njih 700 tisuća kako bi se obranio od ‘vanjskih neprijatelja‘. Posljednjih godina upravo ljudi izvana pomalo mijenjaju sliku Albanije, bilo da je riječ o investitorima, gastarbajterima bilo turistima.
Iako se Albanija lani hvalila četvrtim najvećim rastom turizma na svijetu u odnosu na 2019. godinu (53 posto), turistička infrastruktura ne sustiže taj tempo rasta. Želimo li povući paralelu s Hrvatskom, to izgleda ovako: u Albaniji voda iz slavine nigdje nije za piće zbog loše kanalizacijske infrastrukture. U kafićima i restoranima gotovo nitko ne govori engleski. Glavni strani jezik ondje je talijanski. Ukupan je broj turističkih ležaja stotinjak tisuća. No zato su cijene dvostruko niže. S Albanijom imamo i niz sličnosti. Ponajprije velika emigracija. Od početka 90-ih do 2004. iz nje se iselilo 45 posto svih akademski obrazovanih građana! Procjenjuje se da se ukupno iselilo 1,4 milijuna ljudi, a u državi ih je ostalo 2,8 milijuna. Iako ih ima svugdje po svijetu, čak do 75 posto Albanaca koji su emigrirali danas živi u Grčkoj i Italiji. Upravo zbog navedenog Albanija ima i jednu od najvećih stopa novčanih doznaka iz inozemstva. U prosjeku, od 2008. do 2019. iznos doznaka predstavljao je 11,7 posto BDP-a zemlje. A zahvaljujući velikoj emigraciji razvio se i tzv. patriotski turizam.
Najbolji gradonačelnik na svijetu
Kako nam je objasnila konobarica Maria u hladu jednoga šarmantnoga kafića s pogledom na planinske vijence koji okružuju Tiranu, većina turista koji ondje dolaze su i dalje Albanci iz dijaspore ili oni s Kosova. Mog je partnera pak pitala jesam li i ja Albanka podrijetlom kada smo odlučili ondje doći na odmor. Uzgred mu je i objasnila da na pitanja lokalaca o našem jeziku više nikada ne pokuša povući paralelu sa srpskim. Iako u Albaniju dolazi i sve više turista iz Srbije, nakon ‘patriota‘ i Kosovara najbrojniji su Talijani, Makedonci i Crnogorci.
Druga sličnost s Hrvatskom nizak je natalitet. Iznimno iznenađujuće za Albaniju, koja je prije bila poznata po mnogočlanim obiteljima. Danas po jednoj ženi ondje dolazi samo 1,53 djece. No društvo je i dalje izrazito patrijarhalno. Terase kafića u Tirani navečer su rezervirane velikom većinom samo za lokalne muškarce. Turisti se, naravno, ne računaju. Tirana pak nudi šarenilo netipično za gradove zapadne Europe. Dio je to inicijative tadašnjega gradonačelnika toga grada, danas premijera Edija Rame, koji je prije više od dvadeset godina sivilo komunističke ostavštine odlučio zauvijek eliminirati. Naredio je bojenje niza zgrada u sve varijante duginih boja te ocrtavanje fasada. Na njegovu inicijativu zasađeno je cvijeće i drveće po gradu, a za svoje je zasluge 2004. ponio nagradu najboljega gradonačelnika na svijetu. Grad se u to vrijeme propisno zašarenio, a i drugi dijelovi Albanije, čini se, poveli su se za tim primjerom pa je postavljanje kojekakvih statuta konja, lavova i orlova postalo nacionalni sport. A broja novosagrađenih baroknih vila ne bi se posramilo ni samo barokno razdoblje.
Šetnjom kroz Tiranu odmah se uočavaju golemi kontrasti u društvu. S jedne strane ulice poslovna je zgrada kakva priliči New Yorku, a odmah nasuprot sirotinjska potleušica. Novi model Porschea proći će pokraj žene koja cijelom tijelom ulazi u kontejner za smeće ne bi li pronašla išta vrijedno. U blizini hotela s pet zvjezdica niže niz ulicu ljudi prodaju povrće doslovno na pločniku. No Tirana je i veliko gradilište. Lokalci nam kažu da dobar dio investicija dolazi od Albanaca koji su se iselili i u inozemstvu zaradili novac.
Kako je u ‘europskom Miamiju‘, čime se bavi najbogatiji Albanac u zemlji, koji to poznati svjetski poduzetnici ulažu u Albaniju te kako izgleda rodno mjesto Majke Tereze doznajte u tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.