Nakon što se javnost digla na noge, britanska izdavačka kuća Puffin do konca godine izdat će staru, ‘nedotjeranu‘ verziju književnih hitova
Iako je jedan od omiljenih autora dječjih klasika, Roald Dahl, po mnogočemu sporna ličnost koja je izazivala sablazan javnosti antisemitskim izjavama poput one da ‘Židovi imaju nešto neprijateljsko u sebi i da ih Hitler nije zadirkivao bez razloga‘, cenzuriranje njegovih djela je, blago rečeno, potpuno nonsens. Srećom, nakon što se javnost digla na noge, britanska izdavačka kuća Puffin do konca godine izdat će staru, ‘nedotjeranu+ verziju književnih hitova.
Da podsjetimo, Puffin je u suradnji s kompanijom koja upravlja autorskim pravima na Dahlova djela, The Roald Dahl Story Company (inače, u vlasništvu Netflixa i organizacijom koja radi na inkluzivnosti dječjih knjiga, Inclusive Minds, odlučila poraditi na Dahlovom izričaju pa su tako izbacili potencijalno uvredljive riječi i opise. Tako, primjerice, lik Augustusa Gloopa iz ‘Charliea i tvornice čokolade‘ nije ‘enormously fat‘ već samo ‘enormous‘ (ogroman), a ružna Mrs Twit iz ‘The Twitsa‘ nije ružna.
Woke cenzura
Također, u knjizi ‘Vještice‘ dotjeran je opis vještica koje su ćelave ispod perika i tako što je dodana rečenica koja otprilike objašnjava da postoji niz drugih razloga zašto žene nose perike i sigurno nema ništa loše o tome. Puffin i ekipa intervenirali su i u priču o Matildi, malenoj genijalki s užasnim roditeljima, pa tako ona ne čita samo književne klasike koji su napisali muškarci već je dodano i pokoje žensko ime.
Osim što se dio publike pobunio zbog te vrste dotjerivanja, u obranu originalnog Dahla stao je britanski premijer, ali i izdavači poput francuskog Gallimarda. Gallimard smatra da je bilo kakva intervencija u ičije književno djelo nedopustiva osim ako to izričito nije tražio (i napravio) sam autor. - Kad se već krenulo u takvu vrstu ažuriranju, zašto ne revidirati sva djela ikad objavljena, pa tako i, recimo, klasične bajke? – ironično su zaključili izdavači. Srećom, Puffin, ali i kompanija koja upravlja djelima Roalda Dahla su se opametili na vrijeme i shvatili da ovakvi potezi bacaju loše svjetlo na čitavu woke kulturu koja se tako pretvara u – woke cenzuru. Osim toga, nije li uloga roditelja da čine upravo ono što su namjeravali izdavači – objasne klincima kakvi su izrazi neprilični, uvredljivi ili da, primjerice, vještice nisu jedine žene koje nose perike te da muškarci nisu jedini koji su stvarali vrhunsku književnost.