Zaštita autorskih prava u modnoj industriji vrlo je ograničena. Plagiranje se tolerira
Od malih nogu djecu se uči da ne bi smjela prepisivati jer to nije etično, a poslije u životu nauče i da je protuzakonito. Iako će prepisivanje biti kažnjeno, plagirani radovi poništeni ili barem osuđeni, glazbenici s plagiranim pjesmama stavljeni na stup srama… kad je u pitanju moda, kao da vrijede druga pravila.
Naime, kreatori u modnoj industriji iznimno su izloženi kopiranju svoga dizajna – bilo da to rade krivotvoritelji koji prodaju lažnjake bilo jeftiniji ulični brendovi, koji čak i ne skrivaju da prate što stvaraju veliki dizajneri. No nije isto ‘pratiti trend‘ i izrađivati jeftine inačice dizajnerskih torbica, haljina ili cipela. Niz je problema i pitanja koje otvara takav oblik krađe, ali jedno je od osnovnih zašto se plagiranje tolerira samo u modnoj industriji.
Nedostatak regulative
Postoji golema razlika između biti pod utjecajem nečega i izravnoga kopiranja dizajna. Kao što je i jedan od poznatih hrvatskih dizajnera rekao, naravno da se trendovi moraju pratiti jer se inače ne može opstati, ali pravi će dizajner svaki trend obraditi na svoj način, tako da sličnosti nikomu ne smetaju. No zašto je tako jednostavno kopirati? Jednostavan je odgovor: zaštita autorskih prava u modnoj industriji vrlo je ograničena.
Prema nekim mišljenjima, to je tako zato što se odjevni predmeti smatraju ‘korisnim artiklima‘ koji imaju svrhu prekrivanja tijela, a Zakon o autorskom pravu i srodnik pravima može pokrivati grafički dizajn (uzorke na površini predmeta), tekstilni dizajn (uzorke utisnute u ili na tkaninu) i logotipe.
Kopije na sve strane
Inače, obuća je među najčešće krivotvorenom robom iz kategorije luksuza, a odjeća je na drugome mjestu najkrivotvorenijih takvih artikala. Među najčešće kopiranim brendovima talijanski je Gucci, koji ima jedan od najprepoznatljivijih logotipa na svijetu. Prema High Snobietyju, upravo je taj logo (dvostruko slovo) jedna od najpoznatijih ikona svih modnih marki i nevjerojatno ga traže krivotvoritelji. Prema CNBC-ju, Gucci je 2020. otkrio čak četiri milijuna online krivotvorenih proizvoda.No, da ne bi bilo zabune, krađa prava događa se i na višim modnim razinama.
Jedan od takvih primjera bila je krađa djela Banksyja, tajanstvenoga uličnog umjetnika iz Engleske čiji identitet i spol nisu poznati. Poznati brend Guess našao se na meti kritika zbog linije odjeće inspirirane umjetnikovim radom iako nikada nije pitao Banksyja za dopuštenje da upotrijebi njegov dizajn. Zbog toga je u objavi na Instagramu poznati anonimni grafiter potaknuo pratitelje da se slobodno posluže odjećom u Guessovoj trgovini s obzirom na to da su u njoj to isto ‘ljubazno‘ učinili s njegovim umjetničkim djelima, prenosi Yahoo.finance.
Kriva je brza moda
Što se to dogodilo posljednjih godina da je nastao takav procvat krađe ideja? Modna industrija trebala bi se temeljiti na kreativnosti, a ne na krađi. No danas je kreativnost zamijenjena brzinom. I ovdje ćemo o problemu brze mode? Da! Jer je uz niz drugih problema koje brza moda veže uza se stvaranje jeftinih kopija još jedno njezino obilježje. Prema definiciji, taj se pojam odnosi na brendove posvećene masovnoj proizvodnji odjeće koja se prodaje po nižoj cijeni i time potrošačima omogućuju da im bude dostupnija.
Istodobno mlađe generacije jednostavno žele svaki trend, svaki komad odjeće, svaki put nešto novo… Živimo u svijetu koji se mijenja iznimno brzo, a moda ne zaostaje u utrci brzih promjena. Zbog velikog broja godišnjih kolekcija uz malo nepažnje lako je preskočiti neki trend. A to nije dobro za one koji se žele modno istaknuti svaki put kad izađu van, što, naravno, može biti opasno za njihov džep.
Neupitno jeftino
Plagijati ili kopije koje street-fashion brendovi masovno proizvode odnose se na kopije torbica, cipela ili haljina nekih od najpoznatijih i najskupljih brendova, a u pokušaju prodaje čak i ne skrivaju otkud im inspiracija za dizajn. Pa, primjerice, neku trendovsku torbicu nekog od prepoznatljivih dizajnera poznate masovne trgovine jednostavno kopiraju, uklone logo i prodaju kao jeftiniji proizvod, a istodobno modne stranice ili magazini objavljuju tekstove o jeftinim varijantama kao da u tome nema ništa upitno. I procvat online trgovine napravio je svoje. Pa kombinacija svega toga vrlo očito ljude potiče na legalnu kupnju legalnih jeftinih brendova.
Ali brza moda nije jedini krivac. Još su jedan prilično očit krivac današnjice, za sve, pa tako i za ovo – društvene mreže. Što je kod njih sporno? Platforme kao što su Instagram i TikTok pokretačka su snaga za krivotvoritelje jer ljudi traže i objavljuju o ‘varalicama‘ (jeftinim kopijama dizajnerskih radova). Instagram se pojavio kao rašireno tržište krivotvorina u promidžbi i prodaji. Ljudi koji se skrivaju iza ekrana nude nevjerojatne ponude kupcima koji već traže alternativu koja im ne šteti džepu. Štoviše, Instagramom se influenceri koriste i za reklamiranje proizvoda koji su često, nesvjesno, lažnjaci.
Zanimljiv primjer je Danielle Bernstein, poznata influencerica i dizajnerica brenda WeWoreWhat koja je 2020. objavila fotografiju u lanenoj maski sa sigurnosnim lančićem. Prije toga se obratila BySecondWindu izravnom porukom na Instagramu tražeći besplatne maske u lipnju 2020. godine. A početkom srpnja objavila je da lansira vlastite maske (gotovo identične BySecondWindovima) s jednakim sastavom tkanine i dizajnom.
Milijarde dolara štete
Pa, iako u većini slučajeva potrošači i utjecajne osobe ne vide nikakvu štetu u kupnji ili nošenju krivotvorene odjeće, krivotvorenje šteti gospodarstvu. Kad potrošači kupuju krivotvorine, zapravo uzimaju novac od legitimne modne industrije i stavljaju ga u džepove kriminalaca, štete brendovima, njihovu poslovanju, čak uzrokuju gašenje radnih mjesta u industriji. Krivotvorine pogađaju i najinovativnije tvrtke, one koje registriraju najviše patenata i tvore najveći dio svjetskog BDP-a i zaposlenosti. Kako? Brendovi gube velik dio svoje godišnje prodaje zbog globalne mreže krivotvorene modne robe.
Krivotvoritelji se izravno natječu s originalnim robnim markama i originalnim prodavačima korištenjem identičnih imena, zaštitnih znakova, autentičnih slika i logotipa. Rezultat je da kupci, privučeni nevjerojatnom cijenom, to kupuju, zbog čega izvorni proizvođač gubi kupca. Uobičajena je percepcija i posljedična karakteristika potrošača da ne može odoljeti mamcu nevjerojatnih cijena privlačnih proizvoda. Čak i ako se pokaže da je proizvod na nižoj strani svoje funkcije izražavanja vrijednosti, kupac se neće truditi kupiti ga zbog ponuđene cijene, koja nije ni blizu onoj originalnog proizvoda. Samo u 2020. godini modna industrija izgubila je više od 50 milijardi dolara zbog lažnih proizvoda, prema podacima sa stranice Certilogo.
Osim milijardi izgubljenih u prodaji svake godine, to narušava i ugled brendova te ruši percipiranu vrijednost proizvoda. Kad kupci misle da kupuju originalni proizvod, a umjesto toga dobiju krivotvoreni ispod vrijednosti, često krive originalnu marku – koliko god to pogrešno bilo. Osim toga, kupovanje kopija smanjuje percipiranu vrijednost jer velik broj ljudi posjeduje proizvod.
Promjena u razmišljaju
Postojala ili ne postojala zakonska rješenja, najveći je problem kod tog pitanja (kako to često biva) mentalitet ljudi. Da bi se zaustavila praksa krivotvorenja u industriji luksuza, najvažniju ulogu trebaju odigrati sami potrošači, koji, osim što moraju biti educirani o problemu, moraju svjesno ne htjeti kupovati kopije.
Iako, primjerice, Francuska ima opsežne zakone za zaštitu modnog dizajna. Fashion Law, moderna medijska tvrtka koja istražuje pravne izazove u modi, kaže da francuski zakon o autorskim pravima daje začetnicima svih kreacija oblika, čak i najskromnijih, velikodušan paket ekonomskih i moralnih prava na doživotni rok plus pedeset godina od stvaranja te omogućava zaštitu niza originalnih nacrta pariških kuća od prepisivača. Francuski zakon također provodi prava na dizajn zaštitom dizajna koja se zahtijeva u sklopu francuske prijave dizajna.
Svejedno, čak i u tom slučaju odgovornost potrošača je golema. Ljude uvijek privlači ekskluzivnost, a društveni pritisak tjera ih da žele i imaju sve više. To posebno vrijedi za mlade ljude. Međutim, stoji da bi možda, kad bismo svi više razmišljali o tome što i od koga kupujemo i stavili kreativnost ispred lažnog dojma luksuza, kopirani i lažni proizvodi izgubili svoje mjesto na tržištu.