Furešti, ahoj, arrivederci, goodbye, auf Wiedersehen!

Tisuće prosvjednika u drugom tjednu srpnja izašle su na ulice Barcelone u znak otpora masovnom turizmu u Španjolskoj, a slični su se prosvjedi održali i na Kanarskim otocima te na Mallorci i to zbog utjecaja turista na životne troškove i kvalitetu života lokalnog stanovništva. Okupilo se u Barceloni gotovo tri tisuće prosvjednika, koji su, među ostalim, turiste špricali vodom da bi ih otjerali. Iako mnogima ne bi možda ni smetalo ako te netko pošprica vodom na plaži, domaćini su svoje goste prskali u restoranima, hotelima i na ulicama, a nosili su i transparentne s jasnom porukom: ‘Turisti idite doma!‘

Ekonomska monokultura

Ne prosvjeduju samo Katalonci, Japanci su, u znak otpora, prije nekoliko mjeseci postavili ogromnu barijeru koja blokira pogled na planinu Fuji, koja je neizostavno mjesto fotografiranja svih turista zbog raskošnih stabala trešnje koja se protežu u njezinu podnožju, a pogled su blokirali zbog turista koji ostavljaju smeće, zagađuju okoliš i ignoriraju propise. Japan je u ožujku bilježio rekordnih tri milijuna stranih turista, a ovo je bio četvrti prosvjed protiv masovnog turizma u njemu. Pa dok jedni prosvjeduju, drugi su odlučili masovnost turista regulirati, pa je recimo Venecija od siječnja uvela naknadu za ulazak u grad tijekom najposjećenijih razdoblja. Shema se ne odnosi na goste koji ‘ostvaruju noćenja u gradu‘, tj. plaćaju smještaj, na lokalno stanovništvo ili na osobe koje u Veneciju putuju svakodnevno zbog posla.

Sve te nuspojave masovnog turizma odnosno pretjeranog ili preturizma (engl. overtoursim) prokomentirao nam je redoviti profesor na Katedri za turizam Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Josip Mikulić.

– Za početak treba reći da je otpor zasad još uvijek koncentriran na nekolicinu megapopularnih destinacija, a i da je taj otpor zasad još uvijek relativno benigan. Iako će to ‘napadnuti‘ turisti, vodenim pištoljima kao u Barceloni ili oni koji nakon izlaska iz aviona ugledaju grafite ‘Go home, tourists!‘, možda drugačije doživjeti. Otpor prema turistima nije nova pojava, bilo ga je i prije, npr. u party-destinacijama kao Mallorca ili Zrće, i u destinacijama koje povremeno budu pregažene turistima čiji broj periodično višestruko premašuje broj domicilnih stanovnika. Često su to destinacije koje su doživjele veliku društvenu i ekonomsku transformaciju, uzgajajući ekonomsku monokulturu, uslijed naglog rasta kapaciteta, pogotovo stanova za kratkoročni najam, i gdje dio stanovništva sve više realizira da nema direktne koristi od turizma, ali ima velike negativne posljedice, kao što su smanjena priuštivost stanovanja, porast cijena i nemogućnost korištenja javnih usluga u špici i, hajmo reći, vođenja normalnog života. Bilo je toga i prije, ali dugogodišnjom nekontroliranom sharing-ekonomijom, ‘erbienbizacijom‘, poprimilo je nove razmjere – objašnjava profesor Mikulić.

Jad megapopularnosti

Na prosvjede se osvrnula i Nina Marić, direktorica i vlasnica Oltre Hospitality Consultinga, konzultantske kuće fokusirane na turizam.

– U gradovima poput Venecije ili Amsterdama u prošlosti smo doživjeli slične prosvjede. Konkretno su u Veneciji oni bili nešto intenzivniji kada su građani svojim tijelima i brodicama blokirali velike kruzere koji su im ulazili u lagunu. U slučaju Hrvatske najglasniji su bili Dubrovnik i njegovi stanovnici. Posljednjeg desetljeća sve su glasnije žalbe na masovni turizam koji dovodi do prenapučenosti, opterećuje infrastrukturu i povećava troškove života povećanjem cijena nekretnina i troškova osnovnih potrepština – dodala je Marić.

A nije ni da smo mi imuni na masovnost turista pa muku mučimo u više gradova na obali, a najviše problema zbog masovnosti zasigurno ima Dubrovnik.

Pitanje odgovornosti

No Dubrovnik je specifičan što se Hrvatske tiče, a Mikulić ga je svrstao među megapopularne destinacije. Taj grad, objašnjava Mikulić, ima zračnu luku, planetarno je poznat, a poznatiji je i od Hrvatske.

– Split je možda druga takva destinacija u Hrvatskoj. Makarska je već dugo ogledni primjer prekomjernog turizma, ali se trgnula. Osim procesa gentrifikacije, odumiranja starih gradskih jezgri zbog nestanka lokalnog stanovništva, jer je isplativije rentati turistima, nepriuštivost stanovanja glavni je problem. Ako si jedan učitelj, profesor, liječnik više ne može priuštiti stanovanje u tim gradovima, a uz plaće i cijene kvadrata stanova kakve imamo teško može ako nije nešto naslijedio, dugoročno se tim gradovima ne piše dobro. To jest, ‘prodat‘ ćemo ih onima koji si mogu priuštiti, domaćima i stranima, i polagano propadati pa se jednog dana uhvatiti za glavu. Nekada mi se čini da nismo ni svjesni kakvo bogatstvo imamo i da naše najvrjednije obiteljsko srebro olako dajemo u turističku funkciju, samo zato što je to vrlo jednostavan i lukrativan biznis, a mi nismo dovoljno inventivni, pritom žmireći na sve ono što nije dobro. To je cijena ljepote Hrvatske, koja se bez regulacije ne može trajno sačuvati. I nema to veze za uplitanjem u slobodno tržište, kako bi neki možda rekli, to ima veze sa zdravim razumom i odgovornošću prema sadašnjoj i budućim generacijama, ako nam je do njih stalo – pojašnjava Mikulić.

Bolja vrsta turista

I upravo zato se i događaju otpori, jer svi bi rado zaradili od velikog broja turista, a svima nekako smetaju, neovisno koji su razlozi za to, što ne čudi jer, prema Marić, globalna putovanja postaju sve dostupnija i pristupačnija, a broj turista samo nastavlja rasti.

– Bez odgovarajućeg upravljanja, negativni utjecaji na lokalne zajednice postaju sve izraženiji, a destinacije sve manje privlačne. Gradovi koji uvelike ovise o turizmu sada se već opasno bore da uravnoteže ekonomsku korist s kvalitetom života stanovnika, što dovodi do povećanih napetosti i otpora. Stoga sam sigurna da će se više odredišta, čak i u Hrvatskoj, suočiti sa sličnim otporom lokalnog stanovništva u budućnosti – tvrdi Marić.

Jer na kraju sve što domaće stanovništvo želi je da turisti poštuju njegovu zemlju, što je bio i jedan od transparenata na prosvjedu na Kanarskim otocima u travnju – ‘Tourist: respect my land!‘. Upravo su na Kanarskim otocima prosvjednici naglasili da žele ‘bolju vrstu turista‘, odnosno onoga koji poštuje lokalnu kulturu i prirodu, a ne onoga koji pije jeftino pivo na plaži i onda ostavlja praznu bocu u pijesku. Nije to naravno ništa novo, samo nam je sada uočljivo jer turista ima više nego ikada. ‘Kreativna‘ rješenja za masovni turizam stižu iz svih dijelova svijeta, a Španjolci, osim što vole pištolje na vodu, odlučili su turistima zagorčati život uklanjanjem autobusne rute s Googleovih karata kako ne bi ulazili u autobuse kojima se vozi lokalno stanovništvo, stvarali gužvu i remetili rutinu. Balearski su otoci, gdje se nalazi Ibiza, uveli restrikciju alkohola, a Bali je najavio nove namete za turiste te je angažirao i posebnu policiju koja će paziti da se ponašaju u skladu s pravilima lokalaca.

Uskoro i podzakonski akti

Iako privremene, mjere su to koje bi ipak mogle osvijestiti da godišnji odmor ne znači i ponašanje kao u divljini, ali pravo je pitanje možemo li mi to ikako izliječiti, odnosno možemo li stati na kraj masovnom turizmu.

– S obzirom na njegovu ekonomsku važnost, ukidanje masovnog turizma sada je gotovo neostvarivo, pogotovo u nekim destinacijama. Turizam stvara velike prihode, otvara radna mjesta i potiče lokalna gospodarstva, a to svi pozdravljamo. Budući da je generator takva blagostanja i pozitivnih učinaka ne bi ni trebalo razmišljati o njegovu ukidanju, već isključivo o održivom upravljanju. Ključ je pronaći ravnotežu koja omogućuje turizam bez preopterećenja lokalne infrastrukture ili otuđenja stanovnika. Ima toliko pozitivnih i uspješnih primjera iz prakse, kako iz svijeta tako i iz Europe, od kojih mi u Hrvatskoj možemo mnogo naučiti, a i koje možemo samo kopirati – navodi Nina Marić.

Mikulić nam ipak kaže da je Hrvatska krenula u smjeru smanjenja masovnosti turista, a prvi su koraci napravljeni novim Zakonom o turizmu i podzakonskim aktima koji će skoro ugledati dan.

Stambena strategija

Uredit će se problemi s turistima i prvom stambenom strategijom Republike Hrvatske, kakva god ona bila, govori Mikulić, koji navodi i da je problem stanovanja, dijelom potaknut turizmom, europski problem.

– Suludo je govoriti o bilo kakvom razvoju, pogotovo održivom, ako danas ne znamo ni koliko turista objektivno može stati u destinaciju, a da svi gosti imaju barem minimalni plažni prostor, mjesto u kafiću i restoranu, parking, da ne puca struja i voda te da lokalno stanovništvo bude zadovoljno, i to ne samo ono koje ima direktne koristi od turizma. Izračunom prihvatnoga kapaciteta, to ćemo saznati. Mi u Hrvatskoj, kao i mnoge druge destinacije diljem svijeta, imali smo dugo razdoblje nekontroliranog rasta, a ne održivog razvoja. Primarno su profitirali i profitiraju rentijeri, supermarketi i objekti brze prehrane. Škare između onih koji imaju i nemaju sve više se šire, ljudi se odseljavaju. Sve više to uviđamo, i, rekao bih, još uvijek ne prekasno počeli smo neke stvari polagano regulirati i mijenjati – navodi Mikulić.

Bilo kako bilo, turista je više nego ikada, a koliko god da se lokalci žalili možda ne shvaćaju, kako kaže Marić, da jednom kada destinacija krene prema svojoj fazi pada, on se dogodi vrlo brzo i gotovo je nemoguće spriječiti ga.

– Imate niz primjera destinacija koje su doživjele pad, koje više nisu zanimljive, koje izbjegavaju i oni koji u njima posjeduju nekretnine. Oživjeti takve destinacije ogroman je i dugotrajan posao. Da bi se pad spriječio, potrebne su godine kvalitetna ulaganja, smislena planiranja i politički ‘nepopularnih‘ poteza. S obzirom na brzinu donošenja odluka koje generiraju promjene, usudila bih se reći da u Hrvatskoj debelo kasnimo. Ono što se sada može napraviti podrazumijeva drastične odluke koje sigurno ne bi uživale popularnost građana, ali dugoročno gledano donijele bi boljitak – zaključuje Marić.