Nakon što je dobio košaricu s glavnih društvenih platformi, bivši američki predsjednik Donald Trump vratio se svijetu umrežavanja lansiravši vlastiti brend – Truth Social. U samo 24 sata otkako je ugledao svjetlo dana, Truth, kojim upravlja Trump Media & Technology Group, prikupio je više od sto tisuća američkih korisnika i popeo se na prvo mjesto najpopularnije aplikacije u Appleovoj trgovini. Iako su prvi dan zabilježeni problemi s priključivanjem na mrežu, a korisnici stavljani na listu čekanja, platforma je ostvarila prilično dobre rezultate. To potvrđuje i podatak da su dionice Digital World Acquisition, kompanije koja se planira spojiti s Truth Socialom, porasle za 14 posto.
Trumpova je platforma, kako je izjavio marketinški tim kontroverznoga političara, 'mjesto bez cenzure', virtualna adresa na kojoj će se, prije svega, cijeniti sloboda govora. Iako je to narativ kojeg se drže njegovi osnivači, javna je tajna da će se na njoj okupljati Trumpovi istomišljenici, korisnici koji naginju desnoj političkoj struji, ali i pristaše organizacija kakva je, primjerice, QAnon. Truth Social, zapravo, ima velik potencijal, ali, uvjeren je magazin The Time, teško da će steći popularnost Twittera ili Facebooka, big tech-platformi čiju dominaciju Trump želi srušiti.
Igralište za desnu publiku
Kako je za Time izjavio direktor Centra za društvene mreže i politiku na Sveučilištu New York Joshua Tucker, vrijednost društvenih platformi za publiku raste u skladu s brojem korisnika: što se više ljudi priključi, to su one za njih važnije. Ako se platforma usredotoči na određenu populaciju, njezin je rast ograničen, a i korist. Tako se, primjerice, platforme Parler, Gab, GETTR ili konkurent YouTubeu Rumble načelno deklariraju kao mjesta koja više od svega cijene slobodu govora, a zapravo su postale igralište za desno orijentiranu publiku. Nijedna od njih, međutim, nije se uspjela ni približiti rastu mainstream platformi. Iako se od tih, nazovimo ih tako, nišnih platformi može zaraditi ozbiljan novac, teško da mogu doista konkurirati big techu.
Tako, primjerice, u virtualnom svijetu postoji gomila nišnih mreža na kojima će entuzijasti s radošću raspravljati o zajedničkim interesima. No to što je njima sjajno da su pronašli istomišljenike, ne znači da bi njihova zajednica bila jednako tako atraktivna široj publici. Kako nastavlja Tucker, Trump bi zahvaljujući svojoj snažnoj osobnosti mogao privući gomilu korisnika, ali nauštrb postojećih 'desničarskih'/konzervativnih platformi, a Truth postati dovoljno velik da bude medij u koji bi oglašivači bili spremni uložiti veće proračune. Prema tom scenariju, virtualnim bi svijetom dominiralo nekoliko mainstream platformi i jedna veća (ali ne jednako velika) desno orijentirana. Također, za razliku od Facebooka, pa čak i Twittera, Truthu nedostaje popularni društveni aspekt platforme, npr. povezivanje s članovima obitelji, prijateljima, objavljivanje fotografija ili sudjelovanje u grupama i eventima, a upravo na tome mainstream igrači grade svoju popularnost, u tome im je najveća snaga.
Nedostaci Trutha
Kako je Timeu objasnio Tucker, nema sumnje da sve društvene mreže imaju neku političku komponentu i nije da se na njima ne iznose i takva stajališta, ali korisnicima je manje važan taj aspekt – važnija im je socijalizacija. Isto tako, ako se platforma temelji na politici, korisnici je ne upotrebljavaju jednako kao one koje su usredotočene na umrežavanje u najširem smislu, pa im i ne mogu biti direktna konkurencija. Potonje objašnjava i zašto neke javne osobe s gomilom sljedbenika na Twitteru ili Facebooku ne uspijevaju privući toliko ljudi na alternativnim platformama. Čim se pojave na njima, poraste im snažno broj pratitelja, ali nakon toga on počne stagnirati, pa čak i opadati.
U početku, objašnjava Tucker, postoji velik entuzijazam, ali kad korisnici doista 'zaprate' javnu osobu, shvaćaju da interakcija na toj drugoj adresi za njih ima manju vrijednost. Washington Post tu je tezu potvrdio istraživanjem. Analizirao je podatke 47 desničarskih influencera koji su, nakon što je Trumpu zabranjen pristup Facebooku i Twitteru, prešli na društvene mreže Gab, Gettr, videoplatformu Rumble ili aplikaciju za 'četanje' Telegram. Pokazalo se da je broj njihovih pratitelja doživio vrhunac u siječnju prošle godine, ali odonda se nije mnogo mijenjao. Upravo bi to utjecajne javne osobe moglo spriječiti u tome da mainstream mreže zamijene Truthom. Osim toga, odlaskom bi izgubile bitan bio publike koju potencijalno mogu pretvoriti u svoje pristaše ili barem svoju poruku odaslati većem broju ljudi.
– Ako pak ne napuste mainstream platforme, ljudi koji ih prate i na novoj adresi mogli bi migrirati natrag na, primjerice, Twitter i ondje osim političkih stajališta i društvenih komentara pronaći informacije o drugim temama koje ih zanimaju ili, banalno, podatke o vremenskoj prognozi ili cijeni goriva – rekao je Tucker.
I dok će uspjeh Trutha ovisiti o tome hoće li zadržati entuzijazam korisnika nakon učlanjenja na platformu, sugovornica magazina Time i znanstvenica iz Instituta za informacijske znanosti Sveučilišta Južna Kalifornija Kristina Lerman napominje da bi od same činjenice što postoji korist mogli imati svi.
Možda i nešto dobro
– Platforme poput Trutha mogle bi sniziti temperaturu na mainstream društvenim mrežama jer će žestoki korisnici imati 'svoj' prostor za iznošenje ekstremnijih stajališta. Rezultat: platforme poput Twittera mogle bi postati manje polarizirane, mjesto konstruktivnijih rasprava – tvrdi Lerman.
Na kraju, Trumpova ambicija da postane glavni rival big techu nije moguća bez tehnoloških inovacija. Inovacije koje nude manistream platforme nisu svedene na dijeljenje publike u manje skupine istomišljenika, nego na dodavanje novih značajki koje će se korisnicima svidjeti ili pojednostavniti interakciju na platformama.
– Ne vidim mnogo uspjeha za platforme koje uspjeh grade na obećanju 'mi smo mreža koja njeguje slobodu govora i nećemo vas cenzurirati' – zaključio je Tucker.