Iako je običan radni dan i nama se posjetiteljima čini kao da se na stadionu ama baš ništa ne događa, osim možda ponekog treninga i posjeta školskih grupa, u salzburškoj Red Bull Areni rad nikada ne staje, pogotovo onaj na sigurnosti i održavanju. Shvatila sam to kročivši na tribine ovog drugog najvećeg nogometnog stadiona u Austriji, okruženog planinama s kojih i u srpnju dopiru sivi oblaci donoseći osvježavajuću kišu. Nama trima novinarkama iz Slovenije i Hrvatske ona je bila dovoljna da nas rashladi jer smo netom prije stigle s užarenih zagrebačkih i ljubljanskih asfalta. Ipak, nogometni travnjak zahtijevao je dodatno navodnjavanje.
A osim prskalica i velikih ventilatora za travu, na svom su radnom mjestu i tehnički radnici koji brinu da su svi zvučnici, kamere, senzori i ostala sigurnosna tehnologija koju potpisuje Siemens u funkciji za iduću tekmu. Nije im problem popravljati tehnikaliju dok ih za krov tribina drže samo uže i karabineri, jer su osposobljeni za rad na visini.
Ne bismo im bile u koži – ljepše ih je promatrati iz sigurnosti posebne prostorije gdje inače za vrijeme velikih utakmica sjede policajci i promatraju sve što se događa na terenu i na tribinama. I mi smo imale priliku doživjeti stadion iz drugačijeg kuta, sjedeći u foteljama i ne gledajući na stadion kroz ogromne staklene stijenke, već preko dva zida različitih ekrana. Naime, svaki se i najmanji kutak stadiona (i izvan stadiona) snima, a kamere mogu zumirati doslovno svako od 30.000 sjedala, pa i identificirati svako lice! A Ernst-Happel-Stadion u Beču jedini je stadion u Austriji koji može primiti više gledatelja.
Koliko je napredovala sigurnosna tehnologija na stadionu u Salzburgu, čiji je Red Bull sponzor od 2005., dokazuje i činjenica da 28.000 četvornih metara 'čuva' 1100 automatskih i ručnih protupožarnih alarma za nadzor.
Nas nekoliko novinara iz Slovenije, Hrvatske, Švicarske, Austrije i Mađarske očekivalo je da će nas odvesti u 'press room', ali i policijska prostorija sa sigurnosnom tehnologijom dala nam je poseban posjetiteljski doživljaj. Saznajemo da je salzburški stadion uz utakmice nerijetko dom i raznih koncerata, pa čak i motociklističkih događaja.
Da bi sve tijekom događanja funkcioniralo kao po špagi, kontinuirano održavanje i implementacija nove tehnologije, ožičenje te edukacija osoblja područja su u koja Siemens kontinuirano ulaže i donosi svoj know-how.
No, kakve bi to tekme bile bez hektolitara piva, i to proizvedenima također zahvaljujući Siemensovoj tehnologiji? Naša tehnološka avantura nastavlja se nekoliko kilometara dalje, ali u potpuno drugoj branši – u pogonu Pivovare Stiegl.
Digitalizacijom do kvalitetnijeg piva
Kad sam nedavno posjetila tvornicu duhanskih proizvoda, s vrata proizvodnog dijela odmah me zapuhnuo miris duhana. Ha, pomislila sam, logično! Očekivala sam sličan scenarij i u najvećoj austrijskoj privatnoj pivovari, ali već pri ulasku u moderno opremljenu unutrašnjost bilo mi je jasno da ću se miris piva morati strpjeti do kraja obilaska kada, naravno, slijedi beer tasting. Jedino je bilo vruće zbog kuhanja piva.
Dok nas u svijet proizvodnje piva uvodi glavni pivar Stiegla Christian Pöpperl, pitamo se gdje su ostali zaposlenici. Vidjeli smo ih možda troje. Na naša opažanja Pöpperl odgovara da tijekom cjelokupne proizvodnje, od ječma do boce, imaju samo 16 ljudi jer je cijeli proces automatiziran Siemensovom tehnologijom.
Zahvaljujući digitalizaciji, svi procesi u različitim dijelovima pivovare, kao što su podrum za fermentaciju ili skladišni podrum, mogu se optimalno kontrolirati i vizualizirati. No, dok mi znatiželjno gledamo kako boce piva kližu po proizvodnim trakama, glavni pivar objašnjava nam da se zahvaljujući automatizaciji mogu posvetiti srži svog biznisa – kreiranju novih okusa i recepata piva.
– To nam pomaže da, na primjer, kompenziramo prirodne fluktuacije u sirovinama i konstantno postižemo visoku kvalitetu – kaže glavni pivar.
'Nema Salzburškog festivala bez tehnologije'
A među tim zgradama kriju se i dvorane poznatog Salzburškog festivala koje od 1920. godine u rodno mjesto Wolfganga Amadeusa Mozarta privlače tisuće zaljubljenika u glazbu i dramsku umjetnost. No, to za organizatore festivala predstavlja zahtjevan logistički angažman. Tu ponovno uskače Siemens sa svojom tehnologijom.
U hodniku jedne od hala festivala, gdje se ponovno čini kao da se ništa ne događa, domaćini nam objašnjavaju da, kako bi zajamčio nesmetana organizacija festivala, pomaže im Siemensova pametna infrastruktura odgovorna za automatizaciju zgrade, ventilaciju, sustave akustike (što je jako bitno za umjetničke nastupe), protupožarnu tehnologiju, senzore dima te rješenja za evakuaciju.
Iz udobne fotelje u publici teško je shvatiti koliko se tehničkog posla skriva iza, recimo, jedne operne izvedbe, no kad smo se popeli u backstage i ponovno se susreli s monitorima, kamerama, žicama, konzolama s milijun gumbi, bilo nam je jasno da se radi o ogromnoj mašineriji. Unatoč tomu što su bili vidno zaposleni, tehnički djelatnici strpljivo su nam objašnjavali što sve rade.
Najveći im izazov predstavlja vlaga, no i nju mogu precizno kontrolirati, kako bi i umjetnicima i publici bilo ugodno. Mene se pak najviše dojmio ogroman kontejner leda koji su nam pokazali u jednom dijelu zgrade (koju bih laički nazvala 'kotlovnicom'), a koji koriste u slučajevima vrlo visokih temperatura. Srećom, taj je dan padala kiša pa nismo morali brinuti kako će se velike koncertne hale rashladiti na temperature ugodne za sveukupno 4000 gledatelja koliko ih može u jednom trenutku boraviti u zgradi, u 11 od 17 postojećih hala.
U Salzburgu kažu da njihovog festivala već odavno ne bi bilo da nema napredne tehnologije. Prolazak iza kulisa festivala, kao i pivovare Stiegl i Red Bull Arene, naučio me da, ako pametno koristimo brojne prednosti tehnologije i digitalizacije, i u različitim se branšama može raditi puno pametnije, efikasnije i nadasve bolje.
Iz Salzburga nosim dašak austrijskog inovativnog duha te, naravno, njihove tradicionalne Mozart kugle.
