Prilikom javljanja na natječaj za neko radno mjesto, možemo imati potrebnu struku i dodatne kvalifikacije, no to ne znači da ćemo posao i dobiti. Osim toga, bitno je ostaviti dobar dojam na razgovoru jer potencijalni poslodavac ima određena očekivanja od nas koja se ne tiču samo formalne naobrazbe i dosadašnjeg iskustva. Na koji način možemo povećati svoje šanse za zaposlenje?
Pitanje:
Diplomirana sam psihologinja i dugo sam nezaposlena, na burzi. Odradila sam pripravnički staž putem Mjere za poticanje zapošljavanja „Rad i staž i prijevoz" bez zasnivanja radnog odnosa. Nakon toga nisam uspjela naći novo radno mjesto. Redovito se javljam na sve natječaje, bilo u javnom, privatnom ili civilnom sektoru. Iako sam vrlo kvalificirana i imam dodatne edukacije iz područja svojeg djelovanja, na kraju ipak uzmu nekog drugog. Na razgovoru se nekako smetem i ne pokažem sve što znam. Razgovor mi bude ugodniji ako mi poslodavac postavlja potpitanja. Tada kažem nešto više o sebi. Nekada mi kažu da su odabrali drugog kandidata jer je komunikativniji (iako to nije uvjet za radno mjesto), a nekada niti ne dobijem odgovor.
Kako da poboljšam svoje izglede na razgovoru?
Odgovor:
Uistinu doživljavam suosjećanje za situaciju u kojoj se nalaze, ne samo profesionalno već i osobno jer sam više puta bila „u Vašim cipelama“.
Iz Vašeg pitanja mi se čini da postoje 2 dijela problema. Prvi bi se ticao onoga što možete poduzeti prije intervjua, a drugi za vrijeme. Vidim da stavljate naglasak na sam intervju, no dozvolite mi da ipak kratko dotaknem dokumentaciju kojom se prezentirate potencijalnom poslodavcu.
Zapravo, krenimo od nečega još bazičnijeg: na tržištu rada je veća ponuda od potražnje, i to je činjenica. To znači da se na svako radno mjesto javi iznimno puno ljudi. Čak i da ih 70% nema potrebnu kvalifikaciju, statistika Vam ne ide u prilog jer preostalih 30% ima. Druga stvar, koju su vjerujem mnogi čitatelji pomislili već pri prvim rečenicama Vašeg pitanja je – veza. Postoji vjerovanje da se kod nas ne može dobiti posao bez da netko stoji iza Vas, dakle bez da imate vezu. U prilog toj činjenici idu brojna iskustva ljudi koji su se zaposlili „preko veze“, premda postoje i oni koji su posao dobili samo zbog svoje stručnosti i kvalifikacija. Ne bih špekulirala ovdje o postocima, mislim da oni variraju u odnosu za zanimanje i sektor.
Dakle, kada uzmemo u obzir činjenicu velikog broja nezaposlenih i onu da je za neka radna mjesta potrebna veza, nameće se zaključak da je biti pozvan na intervju svojevrstan uspjeh. Kako ostvariti taj „uspjeh“? Sada dolazimo do onog prvog dijela problema – javljanja na natječaj.
U (nekad i doslovno!) moru kandidata čiju dokumentaciju potencijalni poslodavac dobije, dajte mu razlog da uoči upravo Vas! Preglednim, jasnim, informativnim životopisom iz kojeg se vide vaše kvalifikacije, znanje, iskustvo. Korisno je istaknuti u njemu (vizualno i/ili sadržajno) upravo one informacije koju su relevantne za dotično radno mjesto.
Molba je način da se ukratko opišete i istaknete svoje prednosti. Internet je pun „špranciranih“ molbi koje nude formu, no nije dovoljno lijepo sročiti par rečenica, bitno je unijeti u nju i svoju energiju, entuzijazam, stil... A sve to kako biste pobudili interes kod potencijalnog poslodavca i želju da Vas, za početak, bar upozna. Nikako nije dovoljno promijeniti adresu poslodavca na molbi i svima slati isti tekst (a često se viđa). „Blijeda“ dokumentacija, bez duha i energije, teško da će biti prepoznata kao vrijedna pažnje. Individualni pristup, uostalom, kao i u Vašem zvanju, gradi odnos i povećava mogućnost uspjeha. Stoga budite konkretni, istaknite adute (naravno, bez laganja, ali i bez suvišne skromnosti!) i budite...asertivni. Vjerujem da Vam je, kao psihologinji, ovaj pojam itekako poznat!
Pa ako nemate vezu, zamolite poslodavce kod kojih ste odradili pripravnički staž i npr. volontirali da Vam napišu pismo preporuke i priložite ih. To su ljudi iz struke koji govore o Vama i Vašoj sposobnosti i njihovo mišljenje nije nebitno.
Eto nas i na drugom dijelu problema – na samom intervjuu.
Kada biste Vi bili osoba s druge strane stola, ona koja vodi intervju, kakvog kandidata biste voljeli upoznati? Ovo je hipotetsko pitanje, premda bi se jednom u budućnosti, s obzirom na Vašu struku, to uistinu moglo i desiti. Osim adekvatnog školovanja i potrebnih kvalifikacija, što biste od tog kandidata očekivali? Da Vas gleda u oči, da se s poštovanjem odnosi, da zrači pozitivnom energijom, da djeluje samouvjereno, da prepoznaje svoje kvalitete i o njima otvoreno govori, da pokaže interes za dotično radno mjesto, da bude...komunikativan?! Čak i onda kada se ne navodi kao uvjet za posao, određena količina komunikativnosti je neophodna za 95% radnih mjesta (eto mene opet s postocima!) Za poslove kao rad u laboratoriju ili na tvorničkim strojevima nešto manje.
Čak i ako je potrebno naučiti napamet onih par rečenica kao odgovor na pitanje „Predstavite nam se ukratko!“, učinite to, uvježbajte ih. Pa ako Vas uhvati trema (što je prirodno!) one će Vam pomoći da na dobar način „probijete led“ i prevaziđete prvu nelagodu.
Ukratko, budite osoba koju biste i sami zaposili. Što ne znači da ćete lagati ili izmijeniti svoje biće, već dozvolite svojim pozitivnim i kvalitetnim dijelovima da izađu na površinu. Izgubiti ne možete uistinu ništa, a dobiti možete...znamo što. Sretno!
Želite li (anonimno) postaviti pitanje na svoj poslovni izazov/dilemu/pitanje, pišite na adresu Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Ana-Marija Vidjak, edukator i coachwww.sto-ako-ipak.hr