Inovativnost i kreativnost, pozitivna društvena usmjerenost projekta, njegova praktična primjenjivost i pozitivan doprinos dizajnerskoj struci. To su kriteriji prema kojima je prošli mjesec Povjerenstvo Studija dizajna za dodjelu nagrada i priznanja nagradilo četvero mladih dizajnera na svečanoj dodjeli godišnjih nagrada i priznanja tog studija na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Tako su na preddiplomskom Studiju dizajna nagrađeni Valentina Sunek s projektom ‘Zipka Sway’ te Grgo Petrov sa samoiniciranim projektom ‘Moj prvi abecedarij – slikovnica’, a Dorja Benussi s projektom ‘Senzomotorno stimulativna edukacijska oprema’ i Zrinka Horvat s ‘Taktilnom slikovnicom za slijepu djecu’ nagrađeni su studenti s diplomskog Studija dizajna. – Vjerujemo da smo i ove godine uspjeli izdvojiti najbolje projekte, da oni imaju određenu težinu i da iskazuju svijest o dizajnu usmjerenom prema rješavanju nekih problema u različitim sferama društva – smatra profesor sa Studija dizajna i mentor Nenad Dogan. Osim zarade i probijanja na iznimno profitabilnom kreativnom tržištu, socijalna komponenta i način na koji dizajn oplemenjuje i kreira našu svakodnevicu vrlo su važni za nagrađene mlade dizajnere.
Senzorna integracija Dorja Benusssi, dobitnica nagrade u kategoriji industrijskog dizajna, u područje senzorne integracije ušla je slučajno, a istražuje ga već tri godine. Realizacija nagrađenog projekta tako je prirodni slijed stvari. – Dvije različite stolice i stol dio su inovativnih senzomotorno-stimulativnih edukacijskih prostora za koje sam koncept razvila u sklopu diplomskog rada na Studiju dizajna. Namještaj tako oblikovan obično je rezerviran za terapijske ustanove, no smatram da bi svaku dječju, a posebice školsku, okolinu trebalo unificirano oblikovati, slijedeći jednaka načela. Kvalitetno usmjerena interakcija s prostorom, pokret i igra uvelike utječu na rast i razvoj, koncentraciju i pamćenje sve djece, neovisno o tome imaju li dijagnosticirane teškoće u osjetnoj obradi – ističe mlada dizajnerica. Sa spomenutim stolicama i stolom pokrenula je brend Ting Things koji se bavi stvaranjem proizvoda koji potiču razvoj senzorne inteligencije kod djece. Ting Things je dio dizajnerskog studija Benussi and The Fish putem kojega ga Dorja planira uskoro plasirati na tržište.– Trenutačno testiramo prototip i tražimo proizvođača. Važno nam je da brend ostane u našim rukama kako bismo mogli razvijati nove proizvode i širiti priču, što podrazumijeva proizvođača kojem to odgovara, a koji je dovoljno velik za standardiziranu i certificiranu proizvodnju. Rado bismo proizvodnju zadržali u regiji, ali smo otvoreni i za međunarodne opcije – otkriva Benussi.
Taktilna slikovnica Divan primjer simbioze kreativnosti i društvene odgovornosti primjetan je i u projektu Zrinke Horvat. Mnoga istraživanja pokazala su da je malo kvalitetno oblikovanih didaktičkih sredstava za slijepu djecu. Projekt ‘Taktilna slikovnica’ mogao bi riješiti taj problem. – Pri izboru teme za diplomski rad počela sam od same knjige kao medija. Zanimljivima su mi se činile situacije uvođenja taktilnosti u taj po prirodi vizualni medij, stoga sam kao konačnu temu odabrala taktilne slikovnice za slijepu djecu. Kao i kod svakog projekta na fakultetu, prvi korak bilo je teorijsko i vizualno istraživanje. Pokazalo se da većina postojećih taktilnih slikovnica nije kvalitetno prilagođena djeci slijepoj od rođenja. Razlog tome je što se u obzir uzima nedostatak vida, ali se zanemaruje nedostatak vidne memorije. Taj propust čini taktilne slikovnice nezanimljivima ili čak potpuno nerazumljivima slijepoj djeci. Zato sam odlučila projektirati slikovnicu s taktilnim slikama koje su vizualno pomalo apstraktne, ali i dosljedno dočaravaju motive iz priče uz mogućnost različitih manualnih interakcija – objašnjava autorica projekta. Za slikovnicu je napisana i posebna priča, a tekst je otisnut na brajici i uvećanim tiskom. Završni model slikovnice isprobala su sama djeca u Centru za odgoj i obrazovanje ‘Vinko Bek’. Rad je za sada još na razini ručno rađenog unikata, no Zrinka planira izraditi još nekoliko primjeraka.
Put do realizacije ‘Zipka Sway’ pak nagrađeni je projekt studentice Valentine Sunek. Proces do idejnog rješenja trajao je tri mjeseca, a njegova realizacija i komercijalizacija očekuju se uskoro. – Suradnja s tvrtkama koju nam fakultet omogućava uvelike pridonosi jednom drukčijem pristupu, da ste uključeni u sam proces realizacije proizvoda. Samim time na putu do realizacije upoznajete se s do tada nepoznatim dijelovima te vam se otvaraju nove mogućnosti – tvrdi Sunek.Rješenje zipke Sway inovativno integrira funkcionalne i oblikovne karakteristike koje je tražio klijent, tvrtka Noon s kojom je ostvarena suradnja u razvoju namještaja za novorođenčad. Inteligentnim rješenjem konstrukcije omogućuje se sklopivost, prenosivost i namještanje, a pritom oblikovno odaje mekani, topli i zaštitnički dojam primjeren namjeni te tim karakteristikama originalno rješava specifične situacije i potrebe suvremenih mladih roditelja. Rješenje se odgovorno odnosi i prema okolišu jer proizvod ima dug vijek trajanja, što se nastojalo postići kvalitetnim izborom materijala i tehnologije, ali i oblikovanjem koje ne podliježe modnim trendovima. Kvalitetu i perspektivu Swaya najbolje pokazuje odluka tvrtke Noon o nastavku razvoja zipke te njezinoj konačnoj realizaciji i komercijalizaciji.
Učimo kajkavski Grgo Petrov zasad još nije kontaktirao s tvrtkama ili sponzorima za pomoć pri produkciji slikovnice ‘Moj pervi abecedarij knjižice’. Za sada mu je u planu povezivanje sa školstvom i udrugama, posebice onima u regiji, koje bi poduprle ovakav projekt. Sredstva i poticaje tražit će i putem projekata EU za kulturu te međunarodnih organizacija za promicanje regionalnih jezika i kulturnih identiteta. ’Moj pervi abecedarij’ zasigurno je projekt kakvih nedostaje Hrvatskoj. Riječ je o edukativnoj ilustriranoj knjižici kajkavske abecede. Namijenjena je ponajprije najmlađima, stilski i vizualno je ujednačena, a recenzenti tvrde da uspješno sjedinjuje vještine suvremenog dizajna s potrebom da se stečene vještine stave u funkciju rješavanja konkretnih društvenih problema. – Zanimaju me socio-kulturološka pitanja i problemi, a hobi su mi lingvistika i jezici, posebice problem hrvatske jezične baštine lokalnog karaktera. Pri izradi ilustrirane kajkavske abecede koristio sam se izrazima različitih govora sjeverozapadne Hrvatske istaknuvši bogatstvo raznolikosti jezika te ih povezao u cjelinu – kaže Petrov.