Propast tvrtke nije nešto najgore što se može dogoditi ekonomiji - propast je jednostavno cijena uspjeha, poručio je polaznicima dvodnevnog Advanced Program in Business seminara profesor William Barnett.
Barnett, koji na Stanfordu predaje vodstvo i strategiju poslovanja smatra da Hrvatska mora uložiti velike napore u sektor malog poduzetništva koji je sada nedovoljno vidljiv. S više ulaganja u male poduzetnike koji generiraju brojne inovacije, Hrvatska može vrlo brzo napredovati na globalnoj listi konkurentnosti i stvoriti si uvjete za uspješan proboj na golemo europsko tržište.
Hrvatska je na globalnoj listi konkuretnosti prilično nisko. Kako vi doživljavate naš korporativni sektor? Što hrvatske tvrtke moraju napraviti kako bi podigle svoju kompetitivnost i koji su im glavni nedostaci? Kada promatram hrvatski korporativni sektor vidim tri glavne kategorije. Prva kategorija su velike kompanije iz takozvanih tradicionalnih sektora poput energije. Takve su kompanije vrlo dobro vidljive, ljudi u zemlji i u svijetu znaju za njih, iako nisu niti približno velike kao njihovi globalni konkuretni iz istih sektora i drugih tržišta. Takve kompanije u Hrvatskoj pretežno imaju vrlo dobro posložen poslovni model. Druga kategorija su regionalne podružnice multinacionalki, poput Ericssona ili 3M-a, koji profitiraju upravo zbog toga jer su se pozicionirale u Hrvatskoj. Osim toga, takve tvrtke sa tržišta rada uzimaju talentirane ljude, koji bi bez njih u velikoj mjeri bili zanemareni. Treća kategorija – mali i srednji poduzetnici, u Hrvatskoj je najmanje vidljiva i posvećuje joj se najmanje pažnje što treba pod hitno mijenjati. U zadnjih par godina kriza je diljem svijeta otežavala poslovanje, no unatoč krizi u Hrvatskoj smo imali prilike vidjeti neke odlične poduzetničke priče. Upravo takve priče iz malih kompanija mogu pomoći Hrvatskoj da popravi svoju konkurentost kroz plasiranje inovacija na globalno tržište.
Možete li navesti primjer takvih tvrtki u Hrvatskoj? Postoje dva vrlo dobra primjera. Što se malih poduzeća tiče, najbolji je primjer tvrtka Adnet koja razvija inovativna softverska rješenja za upravljanje kompleksnim mrežama. Sličnih kompanija u sektoru malog poduzetništva ima bezbroj, no samo uz veliki poduzetnički trud osnivača ta je tvrtka uzletjela te sada prima i stipendije za razvoj novih proizvoda i rješenja. Naravno da se ništa od toga ne bi ostvarilo da ta tvrtka nije razvila inovativna softverska rješenja koja su potrebna gigantima poput Google-a ili Facebooka. Odličan primjer uspješne veće kompanije je hrvatska podružnica Ericssona. Oni su stvorili dugoročno održiv model poslovanja, dok istovremeno sa tržišta rada i sveučilišta vuku najbolje inženjere.
Kako promatrate hrvatske kompanije u kontekstu skorog ulaska zemlje u Europsku uniju – smatrate li da su tvrtke dobro pripremljene i imaju li šanse za uspjehom na europskom tržištu?Hrvatskim poduzećima će biti vrlo teško napraviti znajačan proboj na europsko tržište. Međutim, napraviti dobar posao u Europi ili na globalnoj razini danas je teško svima. Ono što moramo imati na umu cijelo vrijeme jest da globalna ekonomija stvara šampione. Pogledajte samo silikonsku dolinu u Kaliforniji, Singapur ili Južnu Koreju. Popis zemalja koje se stvorile globalno prepoznate firme stvarno je dug, no osim uspjeha u svim tim zemljama velik broj poduzeća je propao. To isti taj neuspjeh ne treba promatrati kao katastrofu već kao cijenu uspjeha – određen broj kompanija mora imati problema kako bi neke tvrtke mogle uspjeti. To je već izraženo u Hrvatskoj i taj trend će se nastaviti u budućnosti jer ako želite razvijati poduzetništvo i stvarati inovacije, morate prihvatiti činjenicu da će neka poduzeća u tom procesu nestati. To ne znači da gospodarstvo ne funkcionira, već upravo ukazuje na to da poduzetnici eksperimentiraju, a određen broj tih eksperimenata vodi u inovacije koje će u budućnosti biti jedan od motora rasta cijele privrede. Isto tako, hrvatski se poduzetnici možda i boje konkurencije koja ih čeka u Europskoj Uniji, što nije dobro. Konkurencija je ono što nas čini boljima i uspješnijima i to bi trebala biti mantra hrvatskim liderima. Naravno, ulaskom u EU konkurencija će postati žestoka, hrvatskim poduzetnicima biti će teže, no u konačnici će se naučiti hrvati sa konkurencijom i stvoriti će još uspješnije firme. To je ona pokretačka snaga koja stvara radna mjesta i bogatstvo i vodi nas u dinamičniju ekonomiju.
Koja je u cijeloj priči uloga APB-a? Što nudite polaznicima – koja znanja mogu steći i što je cilj vaših programa i istraživanja? Cilj APB-a je obrazovanje menadžera kojima nudimo uvid u najbolja istraživanja koja se tiču konkuretnosti kompanija. Kroz našu edukaciji menadžeri, koji razvijaju svoje karijere, počinju shvaćati što mogu napraviti za svoju kompaniju kako bi je učinili uspješnijom i konkuretnijom dok oni istovremeno postaju bolji lideri.
Koja je glavna poruka koju ćete poslati hrvatskim polaznicima? Građenje uspješne poslovne strategije nije nešto što se može naučiti tijekom dvodnevnog seminara, no mi se trudimo usmjeriti direktore u pravom smjeru. Ono što ja uvijek naglašavam prilikom svojih predavanja jest da lideri ne moraju unaprijed znati što će se događati na tržištu. Tržište je danas predinamično i nepredvidljivo pa se niti ne moramo praviti da pokušavamo saznati što će se dogoditi sutra. Najvažnija uloga lidera jest da stvori sistem koji će sam prilagoditi tržištu i koji će otkrivati nove prilike, umjesto da troši vrijeme na preotimanje već otkrivenih.