Početak na novom poslu redovito je nabijen entuzijazmom i elanom, ali s vremenom i ulaskom u rutinu energija polako nestaje i zadaci koji su se činili zabavni i ispunjavajući postaju samo zamorni i dosadni, neželjena obveza. Kako prepoznati i rješavati te probleme
Zamor sa statusom quo neizbježan je dio ljudske prirode i primjenjiv na svaki aspekt života, od braka do posla. Početak je redovito nabijen entuzijazmom i elanom, ali s vremenom i ulaskom u rutinu energija polako nestaje i zadaci koji su se činili zabavni i ispunjavajući polako postaju samo zamorni i dosadni, neželjena obveza. Posao šefa/vlasnika stoga je pobrinuti se da zaposlenicima ne postane dosadno do mjere da preko volje odrađuju poslove, odnosno kontinuirano ih motivirati. Preduvjet je, naravno, uočiti znakove zamora na vrijeme.
Odsutni na sastancima
Kada su ljudi zainteresirani za nešto, obično o tome stalno govore. Drugim riječima, na sastancima će redovito biti angažirani, nuditi nove ideje i rješenja, sudjelovati u raspravama, pokazivat će vrlo jasno želju za sudjelovanjem i ostavljanjem traga. Odsutnost duha na sastancima, kašnjenje na posao i česta ‘bolovanja‘ redom su uvjerljivi znakovi gubitka zamaha kod zaposlenika. Najbolje rješenje u toj situaciji je obaviti razgovor u četiri oka i pokušati na taj način smisliti nove zadatke ili ciljeve koji će ponovo stimulirati radnika. Novi izazovi često su najefikasniji način inspiriranja radnika, ali imajući u vidu i njihove afinitete.
Ne prate novosti
Sljedeći indikator ‘gubljenja‘ zaposlenika nedostatak je želje za praćenje najnovijih informacija i događaja u poslu kojim se bave. Konvencionalna mudrost sugerira da će inspirirani zaposlenik pratiti najnovije događaje i trendove u svojoj industriji i željeti poboljšati svoje shvaćanje posla. U tom smislu, zadatak je šefa suptilno pratiti što zaposlenici čitaju, sudjeluju li na stručnim konferencijama, razgovaraju li o najnovijim inovacijama i tehnologijama i, ništa manje važno, imaju li adekvatan pristup svim resursima potrebnima za vlastito usavršavanje. Ako je odgovor na posljednje ‘da‘, a sve prije toga ‘ne‘, sva je vjerojatnost da je radnik izgubio zanos za svoj posao i treba nešto novo.
Izostanak inicijative
Izostanak inicijative jedan je od najočitijih i najlakše uočljivih znakova izgaranja na poslu. Ako radnik izbjegava nove zadatke prema svemu sudeći posao sve više doživljava kao opterećenje. U toj situaciji nije naodmet razmisliti o odmoru ili preraspodjeli poslova kako bi ga se rasteretilo i omogućilo ‘punjenje baterija‘. Neki se, naime, toliko posvete poslu u početku da vrlo brzo dosegnu svoj maksimum i izgore, a nerijetko to neće priznati iz različitih razloga. Ključno je stoga održavati redovitu i otvorenu komunikaciju u kojoj se utvrđuje je li obujam posla možda prevelik ili prekompliciran.
Prekid komunikacije
Posljednje, ako zaposlenik zadržava mišljenja i ideje za sebe, očito postoji problem. Kada netko pristupa nečemu sa strašću, onda neizbježno ima mišljenje o tome (religija, politika itd.), a vrijedi i obrnuto. Ako nekom nije više stalo i ne zamara se razmišljanjem o tome, postaje neuočljiv. Ne nudi mišljenja, ideje i rješenja, slaže se sa svime ili se ni ne izjašnjava itd. Ako je to slučaj i postoji sumnja u pretjeranu rutiniranost, treba obratiti pozornost na jezik tijela tijekom sastanaka, kao i interakciju s kolegama. Oni koji samo idu nizvodno bez nekog jasnog doprinosa opasni su za šire poslovanje, primjerice zato što su toliko nezainteresirani ili im nedostaje volje da neće primijetiti moguću nadolazeću katastrofu. Takvi su ljudi digli ruke od posla i provlače se, a ne treba previše objašnjavati zašto je to toksično za cijelu organizaciju.
Ako je netko uložio sve što ima, financijski i emotivno, u neki posao, ne može dopustiti da mu to propadne zbog nedostatka entuzijazma drugih. Nužno je zato srezati u korijenu takvo ponašanje, odnosno čim postane očito. Interes se može obnoviti i nanovo potaknuti na niz načina, ovisno o uzroku problema. Ako, pak, ništa ne da rezultata, ne treba bježati od šire reorganizacije ili zamjene ljudi.