Gradnja sveučilišnoga kampusa na zagrebačkome Borongaju godinama je neugodna tema jer stvari nikako da se pokrenu s mrtve točke. Projekt je nedavno ipak dobio nov vjetar u leđa jer je Vlada napokon, nakon godina odugovlačenja, Sveučilištu u Zagrebu darovala nekretnine na Borongaju.
Predsjednik Vlade Zoran Milanović rekao je da to malen, ali važan doprinos koji država i Vlada mogu dati kako bi Sveučilište poboljšalo svoj materijalni status.- Najvažniji su ljudi. Zgradama i prostorom to se pitanje ne može riješiti. To je pitanje rada i ulaganja u ljude - istaknuo je na potpisivanju Milanović.A upravo suvremenim Znanstveno-učilišnim kampusom Borongaj mogu se povisiti znanstveni i visokoobrazovni standardi te se Sveučilište u Zagrebu može približiti svjetskoj eliti. Iako su i sami svjesni da je projekt daleko od provedbe, da se još mnogo toga mora napraviti i namaknuti velik novac, na Sveučilištu u Zagrebu puni su elana i optimizma.- Borongaj je počeo kao nacionalni projekt, a onda se u jednom trenutku počelo govoriti da je isključivo briga Sveučilišta u Zagrebu. Ipak, ovim potezom Vlada je napravila korak unaprijed i omogućila nam da dalje provodimo projekt. Imamo toliko predispozicija da se na Borongaju napravi odlična priča, ne samo za Sveučilište nego i za grad i državu - ističe Bojan Baletić, prorektor za prostorni razvoj i međuinstitucijsku suradnju.
Tako dobro zamišljenoProjekt je podijeljen u tri faze. U prvoj će se urediti samo trećina prostora, što obuhvaća gradnju fakultetskih zgrada za osam fakulteta, dom za pet tisuća studenata, gradnju i opremanje suvremenih laboratorija te preseljenje nekih državnih ustanova kao što su Državni hidrometerološki zavod i Carnet. Naravno, u toj bi se fazi trebala urediti i obnoviti infrastruktura na Borongaju.- Taj dio projekta vrijedan je petstotinjak milijuna eura i zbog veličine i mogućnosti financiranja podijelit ćemo ga u nekoliko faza. Prva faza preduvjet je da cijeli prostor živne i da kampus postane središte života istočnoga dijela grada - smatra Baletić.U drugoj fazi gradili bi se sportski sadržaji, a treća bi faza na red došla za dvadesetak godina, kad bi se u skladu s budućim znanstveno-istraživačkim i obrazovnim potrebama prema najsuvremenijim standardima uredila posljednja trećina. Uza sve to HŽ bi na Borongaj trebao smjestiti novu željezničku postaju, a ZET produžiti tramvajsku prugu do Kampusa. Prema procjenama, ondje bi svaki dan radilo i studiralo dvadesetak tisuća ljudi.- Takav projekt prijeko je potreban Sveučilištu u Zagrebu i kampus bi bio u rangu onih kakve imaju najbolja svjetska sveučilišta. Naravno, cijela se priča neće dogoditi preko noći, riječ je procesu koji će trajati. Moramo zatvoriti finacijsku konstrukciju jer sami nemamo toliko novca da bismo sami financirali gradnju - dodaje Baletić.
Uvjet za bolju budućnostNajviše igraju na kartu europskih fondova, iz kojih bi mogli dobiti i do osamdeset posto sredstava. Nadaju se da će onda država prepoznati važnost projekta i financirati ostatak. Ipak, realni su i ne očekuju da će odmah dobiti novac za finaciranje cijelog projekta. - Sada ćemo se treći put prijaviti za finaciranje iz fondova EU jer smo prva dva puta odbijeni s obrazloženjem da nemamo vlasništvo nad borongajskim zemljištem. Sad kad napokon imamo vlasništvo, nadamo se da ćemo proći na natječaju. Imamo spreman cijeli projekt i želimo povući što više novca. Ne želimo da netko na kraju ovog razdobolja kaže da nismo povukli novac jer nismo imali projekte. Projekti postoje i samo ih treba poduprijeti - kaže Baletić.Ističe kako se nadaju da će novi ministar Vedran Mornar prepoznati važnost projekta i pružiti mu potporu kakvu zaslužuje.- Nažalost, često se u javnosti čuju izjave kako je Sveučilište u Zagrebu na dnu Šangajske rang-liste petsto najboljih svjtskih sveučilišta, a pritom nitko ne kaže da je riječ o tri posto najboljih svjetskih sveučilišta. U tom kontekstu, da bismo se dalje istraživački i znanstveno razvijali, gradnja borongajskoga kampusa jedan je od važnih iskoraka. Zagrebačko sveučilište ima kvalitetu, ali prostorije u kojima rade neki fakulteti jednostavno nisu adekvatne. Laboratoriji su već zastarjeli jer se u zgradama katkad starima i više od sto godina više ništa ne može adaptirati. Kampus Borongaj sigurno će povećati i broj stranih studenata koji bi došli studirati na Sveučilište u Zagrebu. - Mi to možemo i želimo. Ondje će biti najsuvremenija oprema, a i naši fakulteti moći će se povezivati i bolje surađivati te razvijati zajedničke projekte i inicijative. Želimo da kampus bude otvoren za sve građane, da se djeca ondje od malih nogu mogu upoznati sa znanošću i vidjeti koje im mogućnosti znanost otvara. Od njega želimo napraviti mali grad - ističe s entuzijazmom Baletić.
Mali veliki gradUpravo taj cilj da naprave mali grad stvarao im je probleme u pripremnoj fazi projekta. Urbanistički plan imao je na toj parceli od devedeset hektara ucrtano obrazovno područje, što je bio problem jer na tako velikom području moraju biti razvijeni i drugi sadržaji. - Skupštini Grada Zagreba morali smo objasniti da je to mali grad, a ne samo skup zgrada i fakulteta. Riječ je o živom organizmu koji treba razvijati. Planiramo u jednoj fazi graditi i stanove za znastvene novake kako bismo im olakšali razdoblje koje u novačkom statusu provode na Sveučilištu i kako ih ne bismo opterećivali kreditima. Sretni smo što smo i u tom dijelu našli kompromisno rješenje - dodaje Baletić. Iako ideja da se kampus sagradi na Borongaju nije potekla od Sveučilišta, nego od političkog vrha. Sada su svjesni da alternative jednostavno nema i da on jedini jamči daljnji razvoj Sveučilišta u Zagrebu.- Nemamo alternativu, i ako projekt propadne, to će unazaditi cijelo sveučilište. Živimo uz taj projekt, slijedimo smjernice Europske unije i njezina programa ‘Obzor 2020.’, iskorištavat ćemo zelene izvore energije i najbolju svjetsku praksu, samo trebamo dobiti odgovarajuću pomoć od države i Europske unije, što će se, uvjeren sam, vratiti cijeloj državi i gospodarstvu - zaključuje Baletić.