Gotovo se nikada ne govori o nedostacima ulaganja u zlato, a za donošenje pravilne ulagačke odluke dobro je upoznati se sa svim aspektima. Stoga smo istražili i tu temu
U posljednje se vrijeme u medijima pojavljuju brojni tekstovi koji govore o navodno velikim prednostima ulaganja u zlato. No, gotovo se nikada ne govori o nedostacima. Za donošenje pravilne ulagačke odluke, međutim, dobro je upoznati se sa svim njegovim aspektima. Stoga smo odlučili istražiti tu temu, a ovo su rezultati. Evo sedam razloga zbog kojih ne biste trebali ni pomisliti o toj vrsti investiranja.
1. Nikad ne znate kada vas cijena zlata može iznenaditi
Cijena zlata u pravilu raste polako i dosadno. A to predstavlja problem za ulagače koji traže uzbuđenje i akciju. Veliki broj investitora voli brze i nagle promjene, kao što su primjerice promjene cijena vrijednosti dionica švicarske banke Credit Suisse ili američke banke Lehman Brothers. (Zanimljivo, od pet najvećih bankrota u povijesti Sjedinjenih Američkih Država, četiri se odnose na banke. Ali vratimo se na temu.) Doduše, zlato je tu i tamo tijekom povijesti doživljavalo nagle cjenovne skokove. Bilo je to obično u trenucima velikih ratnih ili gospodarskih kriza, kada se ulagači boje za svoju imovinu. Tada investitore iznenađuje sve što se oko njih zbiva, pa i cijena zlata. Ako želite izbjeći iznenađenja, nemojte ulagati u zlato.
2. Kupnjom zlata oduzimate od usta korisnicima državnog proračuna
Poznato je da se najvrednije ljudske aktivnosti financiraju iz državnog proračuna: škole, vrtići, zdravstvo, kultura, političke stranke... Ulaganje u investicijsko zlato, međutim, ne pridonosi spomenutim djelatnostima, budući da se na kupnju zlata ne plaća porez. Sve do ulaska Hrvatske u Europsku uniju, to nije bio slučaj. U Hrvatskoj se nekada plaćao najviši porez na kupnju zlata na svijetu, od čak 60 posto. Na taj su način učitelji, liječnici i saborski zastupnici uvijek dobivali zasluženi dio kolača. Na žalost, dekadentna Europska unija prisilila je Hrvatsku da se taj porez spusti na nula posto, uz tvrdnju da je riječ o nekakvoj europskoj pravnoj stečevini. Taj postotak je niži od poreza na lijekove, dječje pelene i hranu za bebe. Društveno svjesni i socijalno osjetljivi pojedinci stoga bi trebali izbjegavati ulaganje u zlato.
3. Ulaganje u zlato previše je diskretno
Kupnjom nekretnine možete javno iskazati svoju moć, ugled i financijsku snagu. Nekretnina je vidljiva svakome tko pokraj nje prolazi. Slično vrijedi i za ulaganje u dionice. Ako ste primjerice vlasnik udjela u tvrtki Rimac Automobili, svi će govoriti o vama, a neki će vam se čak i diviti. Sa zlatom je stvar drugačija. Zlato se kupuje diskretno, i o toj se imovini malo zna. Lako ju je sakriti, čak i pred opravdano ogorčenim supružnikom koji se rastavom braka želi imovinski namiriti za sve patnje koje ste mu prouzročili u životu. Ili pred državnim tijelima koja vas ispravno i po zakonu optuže da ste potkradali svoju vlastitu tvrtku. Ne postoji ni jedan oblik čuvanja osobne imovine koji je diskretniji od ulaganja u fizičke zlatne poluge ili zlatne kovanice. Zbog toga ga treba izbjegavati.
4. Kako ću znati da kupujem zlato, a ne mačka u vreći?
Na hrvatskom se tržištu isključivo nude investicijski proizvodi od zlata u izdanju kovnica poput švicarskog Valcambija s tradicijom dugom pola stoljeća. Ili austrijske kovnice Munze Osterreich s višestoljetnom tradicijom. Ili pak njemačke kovnice Argor-Heraeus, koja neprekidno djeluje već gotovo dvjesto godina. To su kompanije koje svojim kupcima isporučuju investicijske zlatne poluge i zlatnike čija je kvaliteta pod neprekidnim znakom pitanja. I baš zbog toga, brojne neovisne državne i privatne institucije u Švicarskoj, Austriji i Njemačkoj stalno kontroliraju njihov rad. Zasad nitko još nije uhvaćen s prstom u pekmezu, ali uvijek treba biti na oprezu. A najoprezniji investitor je investitor koji zlato ne kupuje zato što želi biti siguran da ne kupuje mačka u vreći.
5. Ulagači u zlato stari su kao Sveto pismo
Sve što je moderno je dobro. A sve što je staro je loše. Prve primjere ulaganja u zlato možemo naći u svetim pismima. Biblija sadrži gotovo dvjesto referencija u kojima se spominje žuta plemenita kovina. U njima se često govori o nastojanjima drevnih naroda da svoje pouzdanje stavljaju u zlato. To su prvi ulagači u plemenite kovine. Čak je i sam Spasitelj, nakon posjeta tri mudraca, još kao dječak postao ulagač u zlato zajedno s ulaganjem u industriju parfema. Naravno, sve su te priče iz religijske povijesti danas zastarjele te se na njih ne treba obazirati.
6. U Hrvatskoj nitko ne ulaže u zlato
Broj domaćih investitora u zlato još je uvijek malen. Postoje procjene da je količina ulaganja u zlato po glavi stanovnika u Sloveniji dva do četiri puta veća nego u Hrvatskoj, a u Njemačkoj između četiri i čak deset puta. Ukupan iznos novca koji su domaći investitori u 2023. godini uložili u kupnju investicijskog zlata otprilike je jednak novcu koji se uloži u dionice, fondove ili obveznice u manje od dva tjedna. Očito je da investitori ne vole zlato. Vjerojatno će tako i ostati, jer ne možemo očekivati da će naši građani ulagati u nešto u što ulažu Slovenci ili Nijemci.
7. Najstarija, najveća i najuglednija tvrtka za trgovanje investicijskim zlatom u Hrvatskoj gotovo se uopće ne oglašava u medijima
Jeste li čuli za tvrtku Tetragram projekt i njezin brend Plemenit.hr? Vjerojatno niste. Za to postoje dobri razlozi. Premda je ona najstarija i najuglednija tvrtka za trgovanje investicijskim zlatom, malo se oglašava u medijima. U njoj tvrde da im agresivna reklama ne treba, jer su i dalje daleko najveća tvrtka u svojoj branši. Nalaze se na 182. mjestu od tisuću najvećih kompanija u Hrvatskoj prema prihodu te su u odnosu na prethodnu godinu napredovali za gotovo stotinu mjesta. Čini se kao da ne vjeruju u posao kojim se bave. Ne bi nas iznenadilo da se iduće godine počnu baviti i otkupom staroga željeza.
Ako još uvijek niste uvjereni, posjetite www.plemenit.hr i otkrijte dodatne razloge protiv ulaganja u zlato.