Harvey, Irma, Gracija… Podsjeća me to na devedesete: Nuštar, Škabrnja, Kusonje… Neka mjesta pojavila bi se u vijestima tek kad bi već stradala u ratu, uragane i ciklone upoznajemo kad već počinju razarati. Ne mogu ni zamisliti koliko je to 290 milijardi dolara, odnosno 1,5 posto američkog BDP-a – na koliko se procjenjuje šteta od dva uragana u SAD-u. Ali vidim koliku je štetu u Hrvatskoj ostavila jedna ciklona. Zaista, protiv takvoga, pomalo biblijskog potopa čovjek je često nemoćan.
No ne mogu se oteti dojmu da i ljudski faktor nije kriv za djelić drame. Krovovi na bolničkim zgradama sagrađenima prije 15 godina nisu trebali popustiti ni pred tristo litara kiše. Bez obzira na silinu ciklone, građani očekuju da se novcem od njihove komunalne i vodne naknade, svih poreza i prireza upravlja efikasnije. Jer i za znatno blažih nevremena gotovo svi gradovi na Jadranu pretvaraju se bar nakratko u male Venecije. A državni i lokalni gondolijeri premalo prikupljenog novca vraćaju višim komunalnim standardom.