Iako su europski fondovi trebali biti jedan od glavnih razloga zbog kojih bi Hrvatska bila zadovoljna pristupanjem Europskoj uniji, nažalost, lako postanu tema dnevnopolitičkih sukoba. Nakon što smo prije mjesec dana svjedočili sumnjama u vezi s upotrebom sredstava za poljoprivredu, nedavno smo bili svjedoci nove slične rasprave. Priča o planu gospodarenja otpadom pretvorila se u manji sukob između Ministarstva zaštite okoliša i Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU (MRRFEU). Licitiralo se i sa stotinama milijuna eura, odnosno njihovim gubitkom. Srećom, to se još nije dogodilo iako je Hrvatska zbog toga plana već u prekršajnom postupku.
– Ne izmjenjuje se postojeći Plan gospodarenja otpadom, nego radna verzija koju je prethodna administracija stavila na javni uvid u jesen 2015., i usklađuje sa službenim preporukama Europske komisije koje su stigle početkom ovoga travnja. Novi plan namjerava se donijeti u srpnju i uskoro će biti stavljen na ponovljeni javni uvid – naveo je ministar zaštite okoliša Slaven Dobrović za Lider, dodatno upozorivši na to da je bivša administracija već kasnila s donošenjem plana.
Plan gospodarenja otpadom od idućeg tjedna u javnoj raspravi
Izrazio je uvjerenje da novi plan ‘ničim ne ugrožava predviđeni investicijski ciklus, nego se ukupna sredstva raspodjeljuju prema novome modelu koji je dugoročno u isključivom interesu svih građana te se njime ispunjavaju ciljevi cirkularne ekonomije zadani smjernicama Europske unije‘. Odakle onda sukob i optužbe da bi Hrvatska mogla izgubiti 475 milijuna eura? U političkoj situaciji u kojoj se Hrvatska nalazi posljednjih tjedana teško je bilo propustiti priliku za malo međusobnih optužbi. I šutnja Ministarstva zaštite okoliša na dopise kolega iz MRRFEU-a pridonijela je tomu.
Što je učinjeno
Taj primjer dobro ilustrira nedostatke sustava za povlačenje sredstava iz fondova EU, ali i to da političari često iskorištavaju senzacije koje su tek u začetku umjesto da se sa svojih položaja pobrinu da administracija funkcionira bolje. U situaciji u kojoj se MRRFEU voli pohvaliti da je pojednostavnjenjem procedura rok od prijave do potpisivanja ugovora skraćen sa 180 na 90 dana, kao glavni problem Republike Hrvatske pri povlačenju sredstava iz fondova EU pojavljuje se nedostatak administrativnih kapaciteta, čitaj: manjak zaposlenih. Da je zaposlenih bilo dovoljno, valjda bi plan gospodarenja otpadom bio donesen u roku, odnosno do kraja 2014., pa bi domaći poduzetnici posljednje dvije godine već mogli početi upotrebljavati europska sredstva za tu namjenu.
– Najavljeno ubrzavanje postupaka u obradi prijava tek se mora testirati u praksi, ali bez istodobnog jačanja kapaciteta u državnoj upravi ta se ambicija neće moći u cijelosti ostvariti. Nažalost, brzog zapošljavanja odgovarajućih stručnjaka u sustavu državne uprave nema jer natječaji predugo traju, zato treba tražiti i druga rješenja. Treba razmotriti i ona koja su primijenjena u drugim državama članicama u kojima se usluge zaprimanja i obrade prijava povjeravaju gospodarskim subjektima odabranima u otvorenim postupcima javne nabave – rekao je Davor Čilić, direktor u Deloitteovu Odjelu za poslovno savjetovanje.
A tko će to provesti?
Problem je jednostavan: kako će se ionako nedovoljni administrativni kapaciteti moći uspješno nositi s ubrzanim procedurama i posljedično većom potražnjom za sredstvima iz fondova? MRRFEU je smanjio broj faza u postupku dodjele nepovratnih sredstava, uveo pojednostavnjene mogućnosti financiranja za pojedine aktivnosti projektnih troškova, izmijenio procedure u provjeri postupaka nabave te pojednostavnio faze postupka dodjele nepovratnih sredstava. Za male i srednje poduzetnike ukinuti su obvezno pismo namjere banke i depozit za poduzetnike, koji je dosad bio obvezan, a ujedinjuju se i slični pozivi za dodjelu sredstava. Jasno, problem nedostatka kadrova prepoznat je i u MRRFEU, u kojemu su na Liderov upit jasno odgovorili: ‘Hrvatska nema dovoljno stručnjaka na poslovima EU, što nam zamjera i Europska komisija koja inzistira na povećanju broja ljudi. Jedino osnaženim administrativnim kapacitetima može se povećati apsorpcija sredstava EU koja su Hrvatskoj na raspolaganju.‘ Ministarstvo se, naravno, trudi povećati ljude internim natječajima, prebacivanjem službenika iz drugih tijela te bržim zapošljavanjem. Hoće li biti rezultata, tek treba vidjeti.
Svi pomalo krivi
Konzultanti se uglavnom slažu da se do sada nije povuklo dovoljno sredstava. Iako je u 2016., prema prvim procjenama, povučeno oko pola milijarde eura iz fondova EU, vodeći se razinom iskorištenja iz pretpristupnog razdoblja, Davor Čilić smatra da je teško očekivati da će se sad moći iskoristiti više od milijarde eura, što je početkom godine najavljivao ministar Tolušić.
– Svi se slažu u ocjeni da dosadašnje povlačenje sredstava nije bilo adekvatno i razmjerno stvarnim potrebama. Uz velik napor u pretpristupnom razdoblju Hrvatska nije uspijevala iskoristiti sve godišnje alokacije koje su u programu IPA narasle do 150 milijuna eura na godinu, pa je teško očekivati da će se sada moći iskoristiti više od milijarde eura na godinu – ustvrdio je Čilić.
Osim nedostatka kadrova problema ima još. Kako tvrdi Ariana Vela, treba mijenjati i svijest državnih službenika koji rade na tom poslu jer strah od pogrešaka prenose na korisnike, odnosno poduzetnike, zbog čega oni koji traže novac mogu steći dojam da domaći službenici ‘čuvaju europski novac‘ umjesto da im pomažu dobiti ga. Vela smatra i da korisnici često nisu dovoljno spremni natjecati se za europski novac.
– Povlačenje sredstava nije tako jednostavan postupak kakvim ga se često prikazuje. U ovom trenutku žanjemo sredstva iz triju izvora: završavamo IPA-u i mali ESIF iz 2013. i počinjemo s ESIF-om od 2014. do 2020. Naravno da je u završnim fazama provedbe instrumenata nominalna potrošnja veća, ali tek treba vidjeti što će se događati s tom perspektivom za koju se nismo dovoljno dobro pripremali i vapimo za ozbiljnim projektima. Država nije spremna, ali i korisnicima nedostaje mnogo kadrova, što nam stvara velike probleme. U ovom trenutku državni službenici i dužnosnici, korisnici i konzultanti rade do iznemoglosti da bi obavili posao – poentirala je Vela.
Zašto drugačije procedure
Primjedbu vlasnice EU projekata da se može steći dojam da službenici ‘čuvaju europski novac‘ možda bi bilo moguće otkloniti Čilićevom idejom da se ujednače sustavi i postupci povlačenja europskih i domaćih sredstava. On se posve opravdano pita zašto bi procedure bile drugačije i zašto Hrvatska ne bi uvela minimum zaštite interesa građana pri upotrebi slične vrste sredstava iz državnog proračuna. Rješenje problema nedostatka ozbiljnih projekata vidi u jednostavnoj metodi povećanja potražnje.
– Slaba iskorištenost sredstava EU rizik je koji je uvijek vrlo visok, o kojemu zato treba voditi računa i pripremiti plan aktivnosti za njegovo smanjenje i uklanjanje. To nije nikakva novost za zemlje članice, ali uvijek ima onih koje se za taj rizik nisu dobro pripremile. Osnovni je pristup tzv. over programming, tj. priprema zalihe projekata čije vrijednost nadmašuje godišnju raspodjelu sredstava EU. Drugi je važan element usklađenost sustava EU i nacionalnih projekata koji omogućuje zamjenu projekata. Nacionalni projekti u slučaju stvarnog rizika od gubitka sredstava tada se ubacuju na mjesto ‘sporih‘ projekata EU. U takvom sustavu dobra prognoza uopće ne bi bila upitna – ponudio je Čilić nekoliko ideja iz stručnoga kuta.
Koliko su pak spremni sami konzultanti? Proizlazi da su oni najviše pripremljeni u trokutu država – konzultanti – korisnici. Nije to čudno jer natjecanje za europska sredstva nije jednostavno i korisnicima treba potpora, pa je taj sektor toliko u usponu od pristupa Hrvatske Uniji da HUP već ima i Udrugu profesionalaca za fondove EU, a postoje i tvrtke specijalizirane za to.
Odakle Tolušiću iznos od dvije milijarde eura?
Iako politčko plašenje birača prijevremenim izborima ne izgleda uvjerljivo i može samo stvoriti dojam častohleplja vlastodržaca, konzultanti za fondove EU s kojima smo kontaktirali slažu se da i izbori mogu usporiti procese i izazvati privremene zastoje. O dvije milijarde eura koje bi Hrvatska mogla izgubiti ako bude prijevremenih izbora, što je podatak koji je ministar Tomislav Tolušić iznio gostujući na televiziji N1, ipak nisu htjeli govoriti.
– Ne znam kako je ministar Tolušić došao do izračuna o gubitku dvije milijarde eura, zato mi je teško komentirati, ali očito je da smo pri promjeni vlasti imali kolaps od nekoliko mjeseci koji bi se mogao ponoviti i koji bi nepovoljno utjecao na upotrebu sredstava. Bude li prijevremenih izbora, treba učiniti sve da tranzicija ne utječe na upotrebu novca iz fondova EU, što je moguće uz malo političke volje. Apsurdno je da, naprimjer, ozbiljna tvrtka i njezina proizvodnja ovise o tome je li u određenom trenutku na položaju osoba koja će potpisati ugovor o dodjeli nepovratnih sredstava i da zbog toga kasni provedba milijunskog projekta i zapošljavanje desetaka ljudi – navela je Ariana Vela iz EU projekata.