[gallery columns="5" ids="226521,226522,226523,226524,226525,226526,226527"]
HUP-ova konferencija za novinare radoznalo se iščekivala. Na njoj je, naime, udruga trebala ‘označiti‘ koja je stranka donekle odgovorila na njihovih 16 pitanja koje je ocijenila ključnima za oporavak i koje je očekivala, jasno artikuliranima, vidjeti u programima dviju najvećih koalicija.
HUP, naime, u predstojećim izborima još uvijek vidi priliku za formiranje Vlade koja će pokrenuti nužne promjene. Stoga njihovih 16 pitanja sažimaju najveće i najvažnije probleme koje je nužno riješiti kako bi se stvorile pretpostavke za snažniji i održiv gospodarski rast (fiskalna konsolidacija, promjena teritorijalnog ustroja, reforma javne uprave, uklanjanje administrativnih i investicijskih barijera, smanjenje opterećenja poslovnog sektora, unaprjeđenje kvalitete propisa, unaprjeđenje sustava obrazovanja, podizanje efikasnosti državnih poduzeća i korištenja državne imovine...). Štoviše, HUP je organizirao četiri okrugla stola na kojima su sektorski članovi rešetali stranačke ‘prvake‘: ‘privatni vs. državni sektor‘; ‘poslovati u Hrvatskoj‘; ‘teritorijalni ustroj‘ i ‘položaj strateških industrija‘ (stranačke su boje branili SDP-ov Branko Grčić i HDZ-ov Domagoj Ivan Milošević).
Pa što su, ako su, vidjeli u tim programima? Prva dama HUP-a Gordana Deranja kaže kako su najkonkretnije odgovore dobili upravo na ovom potonjem stolu, dijelom i zato što kod industrije nema populističkih pitanja.
- Činjenica je da se o gospodarstvu u ovoj kampanji razgovara više nego prije. I sami smo osim javnog postavljanja ključnih pitanja organizirali i niz rasprava na kojima potičemo dijalog oko važnih tema, no bez elaboriranih i konkretnih programa rasprave i debate dviju velikih koalicija ne mogu biti dubinske i sadržajne. U raspravama se spominju tek naznake nekih planova i uglavnom govori o ciljevima poput rasta BDP-a, smanjivanja PDV-a, povećanja plaća, povećanja mirovina, povećanja socijalnih davanja, smanjenja nezaposlenosti ili razvoja poljoprivrede, no to su samo fragmenti koje je bez cjelovitog i jasnog strateškog plana nemoguće evaluirati. Koja god vlada dobila mandat morat će se suočiti s ozbiljnim problemima i potrebom odlučnijeg provođenja reformi. Ako se toga ne prihvatimo sami i nama bi se moglo dogoditi da nas na to primoraju vjerovnici. Tada će rezovi i promjene koje vodeće stranke ne žele spominjati u izbornim kampanjama biti bolniji i dublji – poručuje Deranja.
Direktor HUP-a Davor Majetić dodao je kako su pokušali analizirati sve ono što je pisano u nekom obliku, objavljeno na stranicama stranaka i slično, sve osim govornih (i praznih) medijskih nastupa. I nigdje nisu našli materijala tematski usporedivog s njihovih ‘16‘.
- Nažalost, u programima nema odgovora na pitanje kako dvije najveće koalicije, od kojih će jedna dobiti priliku formirati novu Vladu, misle rješavati ove ključne probleme. Iako smo bili spremni dubinski analizirati programe zapravo nismo imali što ocjenjivati jer niti jedan od ovih problema u programima koji su javno objavljeni nije adresiran osim možda na razini nekih ciljeva koji se postavljaju za određena područja. Iz viđenog možemo samo zaključiti da dvije koalicije na izbore nisu izašle s programima rada njihovih vlada koje žele formirati već samo s općim, marketinškim i populističkim porukama. Nadamo se da konkretni programi ipak postoje jer se kao zemlja i dalje nalazimo u vrlo ozbiljnoj situaciji koja traži odlučno, promišljeno i efikasno upravljanje od prvoga dana mandata nove vlade – zaključio je Majetić.
Bez obzira na to postoje li ti fantomski programi ili ne, ostaje činjenica da nas dvostranački sustav ubija. Svi obećavaju, dan poslije izbora – amnezija. Možda se HUP ipak trebao okrenuti malim strankama koje imaju itekako konkretne programe. Možda bi za njim krenuli i neki drugi ‘pogledi‘. Možda bismo imali šanse s trećim putom. Možda.