Odavno država u kojoj živim nije bila na razmeđi supersila kao što je to danas. Moja generacija odrastala je u vremenu koje je obilježio hladni rat. U sjeni zveckanja nuklearnim oružjem, tadašnja Jugoslavija funkcionirala je prema principu ‘gemišta’: nismo imali zapadnu demokraciju, ali smo uživali u dašku potrošačkog društva i ipak imali znatno više sloboda od istočnog bloka.
Danas je Hrvatska u sličnom procijepu. U sjeni ukrajinske krize i Inagatea obilaze nas Rusi i Amerikanci, šmajhlaju se oko Molovog udjela, kibiciraju plinski biznis, ugljikovodike... Ruski moćnik Aleksej Miller iz Gazproma napokon će se, čini se, idućeg tjedna sastati i s Milanovićem, koji je lani bezrazložno ignorirao toga Putinovog intimusa. A ministru Vrdoljaku ovog utorka je, za ravnotežu, treći put u Zagrebu doletio glavni tajniki za energetsku politiku SAD-a Arnos Hochstein, obećajući nam pomoć da postanemo regionalni energetski lider. Amerikanci su ovog časa u pozicijskoj prednosti.
To potvrđuje i Milanović, najnovijom izjavom da neće dopustiti da se Hrvatska pretvori u geopolitički prostor nadmetanja između Rusa i Amerikanaca. I griješi, jer bi nam se dvostruka igra mogla isplatiti. Nekadašnja država od Amerikanaca je dobivala pomoć, a Rusi bi joj zauzvrat otvarali poslovne mogućnosti. Danas bi se to moglo modificirati: jednima naftna kompanija, drugima plinski biznis, a jednima i drugima jednake mogućnosti za istraživanje ugljikovodika. Samo da na kraju ne izvisimo, odustanu li od Hrvatske i zapadni i istočni energetski investitori.