Izvješće o malim i srednjim poduzećima u Hrvatskoj za 2011. koje izdaje CEPOR pokazalo je kako je uloga malih i srednjih poduzeća u gospodarstvu Hrvatske izuzetno značajna.
Mala i srednja poduzeća najveći su poslodavac u Hrvatskoj (65,5 posto zaposlenosti), značajno doprinose bruto domaćem proizvodu (50,2 posto) i izvozu (42 posto). U odnosu na 2010. godinu broj malih i srednjih poduzeća u 2011. godini smanjio se (za 6,3 posto u kategoriji malih poduzeća i za 5,7 posto u kategoriji srednjih poduzeća). Za razliku od velikih poduzeća kod kojih zaposlenost stagnira, zaposlenost u malim poduzećima pada za 6,9 posto u 2011. godini i lagano raste u srednjim poduzećima. U 2011. godini udio malih i srednjih poduzeća u ukupnom BDP-u opada, ali značajno raste ukupan prihod koji mala i srednja poduzeća ostvaruju kroz izvoz (20,5 posto).
Regionalne razlike u poduzetničkoj aktivnosti u Hrvatskoj i dalje su značajno izražene i konzistentne s razlikama u nezaposlenosti i BDP-u po glavi stanovnika, što ukazuje na nedostatak i/ili neadekvatnost vladinih mjera i politika usmjerenih na smanjenje jaza u razvijenosti regija u Hrvatskoj.
Regulatorno okruženje u Hrvatskoj ne može se ocijeniti povoljnim za razvoj malih i srednjih poduzeća. Međunarodna izvješća iz godine u godinu ukazuju na iste prepreke, a kao glavnu ističu kompleksnost regulatornih procedura u pokretanju i provođenju poduzetničkih aktivnosti, što rezultira preprekama za poduzetnike, ali i skupom državnom infrastrukturom. Identificirane prepreke se negativno odražavaju i u razini koruptivnog ponašanja, koja je gotovo nepromijenjena u zadnjih nekoliko godina.
Vlada bi, u skladu s Think Small First principom koji je usvojila Europska unija, trebala provoditi redovitu evaluaciju efekata zakonodavnog okvira na okruženje u kojem mala i srednja poduzeća posluju, naročito prilikom uvođenja novih zakonskih regulativa.
U 2011. godini je i dalje evidentna velika uključenost Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva u operativne programe iako bi te aktivnosti trebale biti transferirane na implementacijske agencije i institucije. U Hrvatskoj postoji nekoliko organizacija čija uloga u razvoju politika vezanih uz sektor malih i srednjih poduzeća bi trebala biti vidljivija i naglašenija: HUP, HGK, HOK i CEPOR.
Pristup malih i srednjih poduzeća financijskim sredstvima je ograničen imajući u vidu vrstu novca potrebnog za različite faze razvoja poduzetničkog pothvata. Na financijskom tržištu dominiraju bankarski krediti, dok nedostaju financijski izvori za financiranje rizičnijih faza poduzetničkog pothvata (kao što je početna faza i faza brzog rasta). Fondovi rizičnog kapitala i poslovni anđeli još uvijek nisu prepoznati u Hrvatskoj kao važan izvor financiranja malih i srednjih poduzeća.
Uključivanje Vlade u osiguranje pristupa financijskim sredstvima malim i srednjim poduzećima u Hrvatskoj karakterizira: (1) nemogućnost evaluacije učinkovitosti programa financiranja zbog nepostojanja detaljnih povratnih informacija o doprinosu postojećih programa kreditiranja kreiranju novih radnih mjesta, zadržavanju radnih mjesta ili pokretanju novih poduzetničkih pothvata; (2) netransparentnost učinkovitosti programa financiranja namijenjenih malim i srednjim poduzećima koja provode pojedina ministarstva; (3) operativno uključivanje Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva u provođenje programa financiranja što predstavlja distrakciju Ministarstva od njegove primarne uloge – fokusa na policy i regulatorni aspekt sektora malih i srednjih poduzeća.
Pristup informacijama i savjetodavnim uslugama malim i srednjim poduzećima omogućen je kroz mrežu poduzetničkih potpornih institucija - regionalnih razvojnih agencija, centara za poduzetništvo, poslovnih inkubatora, poslovnih zona. Kako bi se unaprijedio pristup informacijama i savjetodavnim uslugama, a Vladina podrška još bolje formulirala, potrebno je napraviti detaljnu analizu efekata implementiranih programa i potreba sektora malih i srednjih poduzeća. Pritom, korisno je uvažiti preporuke i primjere najbolje prakse zemalja koje su učinile značajne napore za unaprjeđenje sustava podrške sektoru malih i srednjih poduzeća (npr. Finska).
Poduzetničko obrazovanje nedovoljno je zastupljeno na svim formalnim razinama obrazovanja. Na primarnoj razini i dalje nije prepoznato kao znanje i vještina potrebna za postizanje poduzetničke kompetencije, uz minimalnu zastupljenost u nastavnom programu. U srednjoškolskom obrazovanju poduzetništvo je prepoznato kao skup znanja i vještina samo u stručnim školama te je uvedeno kao obavezan predmet u nastavnom programu ekonomskih srednjih škola. Na sveučilišnoj razini – poduzetništvo je prisutno na barem jednoj razini studija na šest od sedam hrvatskih sveučilišta, ali na dva sveučilišta je prisutno samo na jednoj razini. Na veleučilištima i visokim školama u Hrvatskoj poduzetništvo je prisutno kao studijski program.
Neformalno obrazovanje za poduzetništvo provode većinom poduzetničke potporne institucije i uglavnom je fokusirano na teme koje kroz projekt Obrazovanje za poduzetništvo sugerira i sufinancira Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva.
Rezultati domaćih i međunarodnih istraživanja ukazuju na visoku razinu konsenzusa o problemima, uzrocima i preporukama vezanim uz stanje sektora malih i srednjih poduzeća u Hrvatskoj. Za eliminaciju prepreka i razvoj vibrantnog sektora malih i srednjih poduzeća u Hrvatskoj potrebna je politička volja i koordinirana aktivnost svih relevantnih aktera u Hrvatskoj, zaključuje se u izvješću.