Potraga za strateškim partnerom Badela 1862. dobiva razmjere pravoga poslovnog skandala. Ministar Panenić, tehnički predstavnik države koja godinama ne uspijeva prodati proizvođača žestice, čak je optužio preuzimača, đakovački Meteor, za nefer ponašanje prema konkurentima, ali je morao priznati da otkupom potraživanja od vjerovnika u predstečajnoj nagodbi nije učinjeno ništa nelegalno.
Ipak, uvrijeđen je jer mu je propalo povjerenstvo koje je trebalo izabrati strateškog partnera. Između redaka dalo bi se iščitati da je (bio) skloniji Meteorovu konkurentu, slovačkoj tvrtki St. Nicolaus. Pa je zato prozvao Antu Raspudića za pritiske prema državi. U stvari je govorio o lobiranju, a prešutio je kontakte koje su s državnim dužnosnicima oko Badela uspostavili Slovaci. Bili bi, naime – i jedni i drugi – blesavi da nisu lobirali. No vrhunac nerazumijevanja funkcioniranja poslovne zajednice i donošenja poslovnih odluka tek dolazi. Ministar je, naime, uvrijeđen što je HPB dao podršku Meteoru, o čemu on nije bio obaviješten, pa je to, prema Paneniću, ‘primjer lošeg odnosa državne tvrtke prema državi’. Kao da je u ministarsku fotelju sletio vremeplovom iz nekoga drugog doba, kad su se sve odluke donosile u komitetu, ili su bar direktori tamo hodočastili po ‘svoje mišljenje’. Uostalom, upravo je neupitni autoritet Jakša Barbić prije tjedan dana u intervjuu Lideru naglasio da uprave i nadzorni odbori moraju djelovati u interesu tvrtke, a ne u interesu dioničara.
Dok se ministar poduzetništva obrušavao na Meteor, Ante Vlahović u tišini je došao nadomak kontroli nad nekadašnjim Kerumovim nikad dovršenim hotelom Marjan u Splitu. I on je otkupio dugove, od stečajnih vjerovnika, i nitko ga zbog toga ne proziva. Eto, što je dozvoljeno Vlahoviću, nije dozvoljeno Raspudiću. Pogotovu kad ovaj drugi ima ozbiljnoga konkurenta.