Stjepan Mesić, držeći predavanje za sudionike Ljetne škole demokracije, koja se održava na otoku Braču, zapitao se spada li socijalna država u sferu nerealnoga.
Mesić je podsjetio kako se današnji sustavi moći nisu više u rukama vlada i parlamenata država, nego otuđenih centara ekonomske moći koji se vodi samo i jedino interesom, a taj interes je ostvarivanje profita, odnosno bogaćenje.- Od građana se bespogovorno traži da se ‘uklope‘, siti ili gladni, zaposleni ili nezaposleni, s krovom nad glavom ili izbačeni na ulicu, to nikoga ne zanima. Kategorija socijalne osjetljivosti izuzeta je iz sfere državnih aktivnosti i prepuštena humanitarnim i karitativnim organizacijama. A takve organizacije mogu samo pomoći, što one i rade, ali ne mogu postaviti nove temelje društva - poručio je Mesić.
Prisjetio je kako primjere za to nam nudi povijest, a ostaci socijalne države postoje i danas još u skandinavskim zemljama i u zemljama zapadne Europe.- U Njemačkoj, da spomenem samo jedan primjer, sumrak socijalne države definitivno je ostvaren – žalosno, ali istinito - pod socijaldemokratskim kancelarom Schroederom - tvrdi Mesić.Dodaje kako je u to vrijeme pravo građanstva dobila krilatica da je dobro i potrebno ono što omogućava preživljavanje sistema, dok se građane zaboravilo, odnosno njih se prisiljavalo da se uklope u mehanizme za spašavanje sistema.- I upravo to je ono čemu svjedočimo danas u Europskoj uniji. Iz temelja pogrešan koncept koji je zasnovan na rezanju troškova, odnosno štednji i otpuštanju radnika, umjesto na povećavanju proizvodnje i zaposlenosti, a time i kupovne moći građana - poručio je. Istakao je kako su nama potrebni novi temelji društva.
- Već vidim kako će me neki zapjenjeno napasti da zagovaram povratak socijalizma. Pogrešno. Ono što smo poznavali pod imenom socijalizma imalo je, doduše, i svoju socijalnu komponentu. Na tome području, to treba otvoreno priznati, građanima su bila zajamčena neka prava o kojima se danas može samo sanjati - dodao je.
Cijena koja je za to morala biti plaćena, kaže Mesić, bila je naprosto previsoka i to su ljudi pokazali početkom devedesetih godina prošloga stoljeća. Stoga smo se vratili kapitalizmu, u najružnijem i najopasnijem obliku. - Bojim se razmišljanja koji naše skoro članstvo u Europskoj uniji vidi i promatra samo kroz puno podložništvo Uniji i kroz potpuni nedostatak ideja kojima bismo mi, ma kako mali bili, mogli dati svoj doprinos Uniji. A jedna od takvih ideja nedvojbeno bi mogla biti i vraćanje socijalne države u sferu realnoga - zaključio je te dodao da ćemo ili naći načina da vratimo socijalnu državu, ili ćemo, u uvjetima gospodarske krize što ne jenjava, širom otvoriti vrata desnim populistima i rigidnim nacionalistima svih boja koji će krivnju za stanje u kojem smo se našli uvijek pripisati ‘onima drugima‘.