Jučerašnjom objavom u Narodnim novinama Pravilnika o načinima i uvjetima odlaganja otpada, kategorijama i uvjetima rada za odlagališta otpada i njegovim stupanjem na snagu za osam dana i službeno je potvrđena usklađenost tehnologije bioreaktorskog odlagališa Centra za gospodarenje otpadom Babina gora s odgovarajućom podkategorijom propisanom novim Pravilnikom.
Vijest je to kojom se posebno obradovao Zdravko Marčetić, direktor tvrtke Kodos, zadužene za izgradnju i upravljanje CGO Babina gora, čija se izgradnja procjenjuje na vrijednost od oko 30 milijuna eura, ali čiji početak gradnje nikako da počne. Posljednji događaj, kazao je Marčetić, bilo je poništenje 1,05 milijuna kuna vrijednog natječaja za izradu dokumentacije za izgradnju pretovarnih stanica diljem Županije od strane Fonda za zaštitu okoliša.
Ovome je prethodilo i Fondovo smanjenje budžeta za izradu dokumentacije s ranije ugovorenih 3,9 na 3,4 milijuna kuna, a što je nakon tvrdog stava iz Kodosa ipak vraćeno na početni iznos. Nakon poduljeg objašnjenja tijeka događanja oko poništenog natječaja, pa onda odobrenja 950 tisuća kuna za njegovo ponovno objavljivanje, pravni savjetnik Kodosa Marko Kallay kazao je da je jedino logično objašnjenje za takvo ponašanje Fonda bilo to što je Kodos objavio natječaj bez prethodnog odobrenja Fonda, te time, reklo bi se, povrijedio Fondovu taštinu.
Studija izvodljivosti, kaže s ponosom Marčetić, bila je na provjeri u Bruxellesu, s obzirom na to da se izgradnja CGO Babine gore planira aplicirati za sufinanciranje fonda EU, koji bi zajedno s Fondovih 10-ak posto osigurao 90 posto investicije. S obzirom na to da je, sukladno nacionalnom planu o izgradnji 13 CGO-a, Marčetić je kazao da će osim Karlovačke županije, svoj predselektirani komunalni otpad na lokalnim pretovarnim centrima i reciklažnim dvorištima, na Babinu goru u blizini Karovca dovoziti i dio Sisačko-Moslavačke i sjeverni dio Ličko-senjske županije, razmjerno tim udjelima dijelit će se i ostatak iznosa za zatvaranje financijske konstrukcije, a tim će udjelima i te županije ući u vlasničku strukturu Kodosa.
Iako se u Fondu, dodaje Marčetić, nisu u početku slagali s odabranom trostupanjskom mehaničko-mikrobiološkom tehnologijom bioreaktora, no ona je na kraju ostala, rekao je, upornošću Kodosa, te se pozvao na sličan kompleks u Celju kao uzor. No, teško ih je usporediti po mnogo čemu, a pogotovu po energetskoj efikasnosti iskorištenjem bioplina koji u Celju pomaže grijanju dijelova Grada, a što neće biti slučaj s Babinom gorom. I inače, što se odabira tehnologije obrade otpada tiče, u ovom se projektu uporno ignoriraju i „druga mišljenja“ i konkretni prijedlozi drugih, suvremenih i u svijetu dokazanih tehnologija, a umjesto njih donositelji odluka u ovom projektu, prethodni i sadašnji, oslanjaju se gotovo dogmatski na razne studije i elaborate tvrtke IPZ Uniprojekt i njenih tvrtki kćeri.