Grčka je poznata po mitovima i pričama, a jedna od najpoznatijih je ona o Odiseju – heroju kojem je nakon Trojanskog rata trebalo deset godina da pronađe put nazad na rodnu Itaku.
Moderna verzija Odiseje u Grčkoj započela je prije pet godina kada je grčka vlada priznala da je u izvješćima prikrila pravi iznos proračunskog deficita. Malo tko je mogao zamisliti da će posljedice skandala biti tako goleme i dugoročne.
2009. godine raspoloženje u eurozoni bilo je optimistično, ali s dozom opreza. Godina je krenula tako što je Europu zahvatila ekonomska kriza koja je započela kolapsom tvrtke Lehman Brothers. Ipak, koordinirana akcija G-20 (skupine od dvadeset ministara financija i guvernera središnjih banaka) stvorila je uvjete za oporavak i činilo se da funkcionira.
Priznanje nove grčke vlade Georgea Papandreoua o crnoj rupi u grčkom proračunu nije dočekano s odobravanjem, ali se na to nije gledalo kao nešto od presudne važnosti. Međutim, Bruxelles i Frankfurt su bili u krivu. Grčka kriza je bila iznimno bitna.
Ono što je s vremenom postalo jasno jest da je kriza u eurozoni nalik na Scilu iz Odiseje – neman s puno glava koja je progutala mnogo Odisejevih ljudi.
Prvi znakovi da kriza dolazi bilo je financijsko pogoršanje, ne samo u grčkoj vladi. U principu, pojava proračunskih deficita diljem eurozone bila je simptom triju znatno većih problema.
Prvi je situacija u kojoj je velik broj zemalja u eurozoni imao problem s konkurentnošću. Monetarna unija je za sve zemlje koje su uvele euro nametnula zajedničke kamatne stope bez slobode za individualno podešavanje deviznog tečaja. To je značilo da, ukoliko je neka država imala veću stopu inflacije od susjedne države, njezina su izvozna dobra postupno postajala skuplja. To se dogodilo Italiji u periodu nakon rata, kada je stopa inflacije bila veća nego u Njemačkoj.
Drugi je problem bio što su europske banke imale prekomjernu količinu dugova. Niske kamatne stope dovele su do rasta u zemljama na periferijama eurozone, nešto što je inače bio rezultat tržišta nekretnina. Novac iz banaka koje su inače ‘srce‘ eurozone, preplavio je Španjolsku i Irsku, gdje je cijena nekretnina bujala. Osim toga, problem je bio i u opterećenosti američkim hipotekarnim kreditima. Kada je kriza došla, banke su bile u ozbiljnim problemima.
Posljednji problem bio je nedostatak plana rasta u Europi u godinama koje su prethodile krizi, što je i dalje aktualan problem. Njemačka tvrdi da bi svaka država trebala reducirati troškove i tako vratiti konkurentnost. Međutim, nemoguće je generalizirati – ono što je uspješno u jednoj državi, recept je za neuspjeh druge. Pet godina kasnije, Europa je i dalje u začaranom krugu niskog rasta, niske inflacije i visoke nezaposlenosti.
U Odiseji, glavni junak Odisej u konačnici je pronašao način da se vrati svojoj ženi, Penelopi. Sretan kraj za eurozonu nije na vidiku.