Predsjednik instituta IFO i član savjetničkog vijeće Ministarstva gospodarstva Njemačke Hans-Werner Sinn, kod nas poznatiji kao autor ekonomskog programa HDZ-a, u ovih dana objavljenom tekstu pozabavio se analizom rada grčkog ministra financija Yanisa Varufakisa. Iako nisu istih političkih gledišta, analiza je prilično zanimljiva, a Sinn, za razliku od uvriježenog mišljenja u Njemačkoj, smatra kako grčki ministar itekako dobro zna što radi.
Teoretičari igrara znaju da plan A nikada nije dostatan, uvodi nas Sinn u priču. Neizbježan je, stoga, plan B – implicitna prijetnja koja je u stanju pregovore oko plana A pogurati naprijed. Grčki ministar financija, Yanis Varufakis, to jako dobro zna, smatra Sinn. Naime, on radi na planu B (potencijalnom izlasku Grčke iz eurozone), dok premijer Cipras gura plan A (produljenje paketa financijske pomoći i revizija uvjeta za ‘izbavljenje‘ Grčke). Na neki način, igraju se dobrog i lošeg policajca, i to im ide izvrsno, smatra Sinn.
Plan B se, objašnjava HDZ-ov ekonomski strateg, u slučaju Grčke svodi na dva elementa. Prvi je jednostavna provokacija, namijenjena uzbunjivanju grčkih građana i stvaranju tenzija između Grčke i kreditora. Grčki građani moraju vjerovati kako će davanjem povjerenja Ciprasovoj vladi izbjeći golemu nepravdu u periodu prije i uoči izlaska iz eurozone. Drugo, Grčka nastoji uvećati posljedice plana B tako što dopušta odljev kapitala od strane građana. Vlada bi mogla obuzdati takav trend pomirljivijim pristupom ili kontrolom kapitala, ali to bi oslabilo pregovaračku moć, što nije opcija.
Odljev kapitala, argumentira Sinn, zapravo označava pretvaranje privatnog kapitala u javni kapital. Dakle, građani Grčke dižu kredite u lokalnim bankama koje financira centralna banka Grčke, koja se, pak, financira kroz program hitnih kredita za likvidnost (ELA). Taj novac se koristi za kupovanje imovine u drugim državama, što urušava likvidnost banaka u Grčkoj.
Ostale centralne banke eurozone su stoga prisiljene stvarati novi novac kako bi zadovoljile platne naloge građana Grčke, pružajući tako centralnoj banci Grčke overdraft, odnosno kratkoročni kredit, koji se mjeri takozvanim TARGET obvezama (TARGET je skraćenica za Trans-European Automated Real-time Gross settlement Express Transfer system), argumentira dalje Sinn. U siječnju i veljači ove godine, grčki TARGET dug je rastao po stopi od milijardu eura po danu, zahvaljujući odljevu kapitala iniciranom od strane stanovnika Grčke i stranih investitora.
Izlazak Grčke iz eurozone ne može naštetiti bankovnim računima koje Grci imaju u drugim zemljama eurozone, ali će se centralne banke tih zemalja naći u nezavidnoj poziciji. Sličan razvoj bi uslijedio kad bi stanovnici Grčke povukli novac sa svojih računa i držali novac ‘u čarapi‘ ili na računima u inozemstvu. Ukoliko Grčka napusti euro, golem udio tih sredstava (iznos je u travnju iznosio 43 milijarde eura) bi se koristio u eurozoni za kupovinu dobara i vraćanje dugova, što bi rezultiralo neto gubicima za preostale članice monetarne unije.
Sve ovo, sugerira Sinn, ojačava poziciju Grčke u pregovorima. Malo je čudno, stoga, što se Varufakis i Cipras igraju s vremenom i uporno odgađaju predati listu smislenih prijedloga reforme.
Europska centralna banka snosi dio odgovornosti za ovakvu situaciju. Budući da u Vijeću ECB-a nije osigurana dvotrećinska većina, potrebna za ograničavanje strategije centralne banke Grčke, dozvoljena su sredstva programa kredita za likvidnost u iznosu od 80 milijardi eura, što nadmašuje iznos od 41 milijarde eura, koliko iznosi nadoknadiva imovina grčke centralne banke. Grčka vlada je tako izbjegla uvođenje kontrole kapitala.
Sinn iznosi i špekulacije o tome kako ECB planira promijeniti pristup, i to ubrzo. Ukoliko se to dogodi, i Grčkoj se ukinu sigurnosne mreže likvidnosti, Grčka će vlada biti prinuđena na ubrzavanje pregovora. Međutim, s obzirom da je odljev kapitala dosegao iznos od 79 posto BDP-a, pozicija Grčke je i dalje snažna. Drugim riječima, zahvaljujući ECB-u, Grčka vlada može uspjeti u osiguravanju financijske pomoći i reduciranju reformi.
Čini se kako mnogo ljudi u Europi smatra kako Varufakis, iskusni teoretičar igre, ali politički amater, ne zna dovršiti igru koju je Grčka započela. Takvi bi, zaključuje Sinn, trebali dvaput razmisliti.