Jednom sam već rekao, nema kod nas smisla više pisati o politici deviznog tečaja. Tu su stvari zacementirane, sada, čini se, i definitivno. Novi-stari guverner Boris Vujčić izabran je na novi mandat. Ništa se neće mijenjati sljedećih šest godina. Branit će se ‘status quo‘ i dalje biti nespreman shvatiti i prihvatiti stvarnost. Jer treba zaštititi one, uključujući državu, koji su se zadužili u stranoj valuti ili uz valutnu klauzulu i ‘šlus‘ – tu se ništa ne može napraviti.
I tako je to: HNB je tu da održi tečaj stabilnim i da što prije uvede euro, monetarna politika cilj je za sebe, a ne sredstvo za postizanje blagostanja i socijalne države. A velik dio pučanstva živi loše, gube se radna mjesta i cijele obitelji odlaze.
>>>Vujčić: Ove i iduće godine stope rasta BDP-a ispod 3 posto
Proteklog desetljeća velikim dijelom i zbog toga izgubili smo oko 200 tisuća radnih mjesta, recesija je trajala predugih šest godina, a koliko je samo BDP-a svih tih godina otišlo u nepovrat, tek bi trebalo izračunati. Guske su u magli već (pre)dugo i još će se nalutati.
Između lubenica i hrastova
No da ipak treba reći i ponoviti, ponukale su me dvije ‘prizemne‘ vijesti. Jedna je iz prošlog broja Lidera: 25 tona lubenica uzgajivača iz Županje bačenih po cesti. Jer ih nitko neće kupiti, a na policama trgovačkih lanaca nude se lubenice iz Maroka, Albanije, Grčke. Jedan njegov kolega, ili bolje reći supatnik, to je opisao na sljedeći način: ‘S jedne strane potiču te da proizvedeš, a kad to napraviš, onda nemaš kamo s time ili je cijena smiješno niska jer ima jeftine uvozne robe.‘
I druga vijest: tri slavonska župana na TV-u, a povodu sjednice Vlade u Vinkovcima, izjavljuju da nemaju odgovora na to zašto ljudi u našemu najvećem prerađivaču i izvozniku glasovitog slavonskog hrasta imaju plaće od 2800 do 3200 kuna. Znamo da je to premalo, kažu, i ljudi da bi osigurali pristojan život odlaze u Njemačku i Irsku. Ali što učiniti da se to ne događa, to ne znaju, a čini se da ih i nije previše briga. Nadaju se tek, nemušto, da će tu neke porezne olakšice i europski fondovi popraviti stvar.
>>>HNB ostvario manjak prihoda nad rashodima od 2,55 milijardi kuna
No izraz njihova lica odavao je da u to baš i nisu uvjereni. Da se razumijemo, nisam ja protiv poreznih olakšica i europskih fondova, nisam ni protiv onih koji su zaduženi u eurima i treba razumno voditi računa o njihovu položaju, ali protiv toga sam da ljudi ne mogu prodati svoje proizvode, da rade za nadnicu koja ne osigurava pristojan život i da svoju sreću traže u inozemstvu. To su pitanja koja treba rješavati spletom i finim doziranjem ekonomskih politika, s odlučnošću i znanjem.
Uravnotežena tablica ciljeva
Mnogo je determinanti koje određuju smjer i obujam vanjske trgovine jedne zemlje. Prvo, tu su one, nazovimo ih tako, ugrađene, dugotrajnije: institucionalni okviri, uvjeti (lakoća poslovanja, koja uključuje stupanj birokratiziranosti, kvalitetu sudstva i kontrolu korupcije), obrazovni sustav, tehnološka razina nacije i, još dublje, kultura poduzetništva zemlje. Tu su cijene infrastrukturnih usluga, energije, nafte, širokopojasnog interneta.
Zatim imamo one interne, koje utječu na individualnu produktivnost poduzeća: njihovo znanje i kompetencije, tehnološka razina i inovacije, politika plaća, dizajn, marketing, poznavanje svijeta, ako hoćete, i strast za posao. Tu je i ona eksterna komponenta, konjunktura u inozemstvu o kojoj ovisi koliko će od nas kupiti. Tu su i gospodarska diplomacija, pomaganje u nastupu u inozemstvu, kreditiranje izvoza i osiguranje od nekomercijalnih rizika te europski fondovi.
I, napokon, tu su i opće determinante koje u pravilu vrijede za sve: tečajna, fiskalna (porezi, doprinosi, parafiskalni nameti, carine) i monetarna (visina kamate i lakoća dobivanja kredita). Eto, o spletu i složenim međusobnim odnosima tih (i drugih nespomenutih) parametara ovisi hoćete li više ili manje izvoziti i uvoziti (otvarati i gubiti radna mjesta).
>>>Svakog dana iz Hrvatske se iseljava 180 osoba
Neke je moguće mijenjati u hodu, neki traže dulji rok, na neke možete utjecati, a na neke ne. Ali morate znati kako stojite na svim tim područjima i na osnovi toga djelovati i kao rezultat otvarati radna mjesta i povećavati blagostanje. Norton i Kaplan napravili bi ‘balanced scorecard‘ – uravnoteženu tablicu determinanti i uz njih vezanih ciljeva.
Nema mjesta za daljnje elaboriranje pa zaključno napišimo samo to da ako na kratki, pa i srednji rok ne možete sniziti cijene ‘inputa‘ u odnosu na konkurenciju (plaće, infrastrukturne usluge, poreze, kamate, tehnološku razinu, produktivnost, institucionalne okvire, lakoću poslovanja itd.), jedino fino ugađanje tečaja nacionalne valute može osigurati ravnotežu između izvoza i uvoza, a onda i zaposlenost u zemlji.