Godina 2018. donijet će niz novih mogućnosti i usprkos svim izazovima bit će bolja od 2017. No u sebi će i dalje zadržavati niz rizika koji su prijetnja gospodarskoj stabilnosti i rastu. S jedne strane prijeti konstantna opasnost od naglih lomova i gubitaka u velikim sustavima, a s druge trajni izvor financijske neravnoteže u javnim troškovima prekomjernih izdataka na račun nezarađenoga. Iduća godina nova je prilika za početak reformskog napada na te tempirane opasnosti. Budući da je 2018. nogometna godina, onda se, trendovski, valja poslužiti nogometnim rječnikom: momčad koja ne iskoristi svoje prilike gubi utakmicu. Pobjednička momčad mora stvarati prilike i nema ih pravo mnogo propustiti, štoviše, pobjeđuju oni koji stvore i iskoriste više prilika.
Oslonac na činjenice
Sustav koji je prihodovno jedan od dva ili tri najveća u zemlji rashodovno je još zamašniji i enormno dužan
Sljedeća, 2018. napokon bi morala biti godina u kojoj bi se počela ostvarivati davno osmišljena, a nikada cjelovito provedena reforma hrvatskoga zdravstva. Istodobno trebala bi sadržavati i određenu reformu osiguravateljnoga sustava u zemlji, osobito u segmentu privatnih (dopunskih i dodatnih) zdravstvenih osiguranja, koja su komplementarna dopuna javnozdravstvenom i socijalnom osiguranju. Pogled u budućnost, kao i svako predviđanje, nosi u sebi rizik oslanjanja na nepostojeće činjenice, a time i mogućnost odabira posve krivih pretpostavki s horizonta želja, iz arsenala gatki i nagađanja. Stoga se u najavama dolazećeg vremena, pa tako i 2018. godine, uvijek treba oslanjati na čvrste i postojeće činjenice, na poznate pokazatelje čiji će učinci uz odgovarajuće upravljanje dati predvidljive ishode.
>>>Hrvoje Stojić: BDP će i u idućoj godini rasti oko tri posto
Općenito gledano, na temelju događaja iz protekle dvije, tri godine, dolazeća 2018. bit će godina daljnjeg oporavka i rasta. No ta činjenica, koliko god može biti poticaj optimizmu, tom tako potrebnom zamašnjaku općeg poboljšanja stanja u hrvatskome društvu, nikako ne može biti dovoljna, a pogotovu ne smije biti razlog opuštanju. Ranjivi smo na mnogo strana i na mnogo načina. Napredak je kao vožnja – na putu prema odredištu bržom vožnjom možete nadoknaditi kašnjenje i do željenoga cilja stići nešto brže. No, istodobno ste izloženi nizu rizika pa možete i ne stići do cilja, dapače lako možete doživjeti nezgodu i manje ili više loš ishod i prekid putovanja.
>>>Vedrana Jelušić Kašić: Napuštanja zone komfora najveći su izazovi moje karijere
Hrvatsko gospodarstvo, koliko god bilježi znake oporavka, nosi u sebi globalnu neravnotežu, neusklađenost koja ugrožava održivost napretka, niz rizika koji konstantno prijete teškoćama. To što napredujemo ili, bolje rečeno, lagano se oporavljamo, ne znači da smo riješili sve svoje nedostatke i teškoće i da uspješno otklanjamo zapreke bržemu razvoju. Štoviše, neki sektori hrvatskoga gospodarstava bilježe daljnje zaostajanje. Hrvatsko zdravstvo najbolji je primjer za potrebu reforme. Sustav koji je prihodovno jedan od dva, tri najveća u zemlji, rashodovno je još zamašniji pa dakle i dalje, nakon svih povremenih sanacija, enormno dužan. Kvalitetom sve više zaostaje. Reforma svih reformi čeka svoj red. Od osamostaljenja do danas o reformi se mnogo govori i malo radi. Malo nije dovoljno.
>>>Danko Sučević: Što god da se dogodi s Agrokorom, hrvatsko gospodarstvo neće propasti
Parcijalni popravci samo produbljuju krizu. Država bi što prije trebala potaknuti razvoj dopunskih i dodatnih zdravstvenih osiguranja temeljenih na tržišnim načelima umjesto današnjeg, koje je svojevrstan apsurd. Iako nije osiguravatelj u smislu odgovarajućeg zakona, pa stoga ne mora ispunjavati sve uvjete kao tržišna osiguravajuća društva, Državni zavod za zdravstveno osiguranje konkurira tržišnim osiguranjima temeljem istoga zakona u kojemu je država svima propisala uvjete, a svoj zavod izuzela od tih istih uvjeta.
Lako ugroziv rast
To što se lagano oporavljamo ne znači da smo se riješili svih nedostataka i teškoća te da uspješno otklanjamo zapreke bržemu razvoju
Daljnji je paradoks u tome što država porezno opterećuje poslodavce koji bi mogli i željeli plaćanjem dodatno-dopunskoga vida zdravstvenoosiguravateljne zaštite ne samo pomoći održanje zdravlja svojih zaposlenika, smanjiti bolovanja i sl. nego i poboljšati opću zdravstvenu sliku nacije pa time i dodatno rasteretiti prekrcani javno-zdravstveni sustav. Umjesto toga zdravstvena osiguranja porezno su penalizirana iako je i samo ubiranje tog poreza skuplje nego prihod po toj osnovi. Sistematski pregled porezno je priznat, a zdravstveno osiguranje nije osim u dijelu sistematskog pregleda, ako je u osiguranju sadržan kao obvezna usluga. Jednako vrijedi i za životna osiguranje s višekratnim plaćanjima, koja su u Hrvatskoj, pogotovu ona klasičnoga tipa, opako ugrožena. A rentno životno osiguranje može biti i te kako dobar dopunski izvor financijske zaštite i stabilnosti u trećoj dobi, za koju obvezni mirovinski fondovi neće biti dostatni, pogotovo onaj socijalni, prvi stup.
>>>Sanjin Šolić: Bez aerodroma i golfa ne možemo produljiti sezonu
Postoje egzaktne računice multiplikativnih učinaka kod razvijenoga sustava životnog osiguranja, koje, osim dodatne zaštite u trećoj životnoj dobi, daju državi priliku kvalitetnijeg domaćeg zaduživanja putem obveznica pričuva osiguravajućih društava. Ali za takav iskorak osiguravateljna branša treba sugovornika i suradnika na projektnom zadatku. Gospodarski rast, ostvaren u ovoj i prethodnoj godini dobar je i ohrabrujući, ali nije dovoljan i relativno je lako ugroziv. Čitav je niz eksternih činitelja, izvan gospodarstva, koji gospodarski rast lako mogu zaokrenuti u neželjeni smjer. Ujedno, struktura hrvatskoga gospodarskog rasta njegova je glavna opasnost i rizik. Bilo bi naime mnogo bolje da gospodarski rastemo više na proizvodnji i izvozu umjesto sadašnjeg rasta na potrošnji i uslugama. I ne zaboravimo – ovim tempom Hrvatska će se tek 2019. vratiti na razinu na kojoj je bila prije početka krize, dakle onu iz 2008. godine. S obzirom na to da su europske zemlje iz krize izišle prije tri ili četiri godine, mi – rastu usprkos – zaostajemo za konkurentskim i usporedivim zemljama.