Posljednjih mjeseci često se govori o raznim izazovima digitalnog doba u kojem živimo. Dominiraju teme kao što su krađa podataka putem Facebooka u svrhu upravljanja predsjedničkim izborima u SAD-u; mogući utjecaj obveze usklađivanja s novom regulativom o zaštiti osobnih podataka (engl. General Data Protection Regulation – GDPR) na manje poduzetnike koji se prije svega ne bave prikupljanjem osobnih podataka; je li otvaranje Amazona Go, trgovine široke potrošnje bez blagajni u Americi, skorašnja realnost u Hrvatskoj, te mnoge druge.
>>> Meunier: Digitalna transformacija malih tvrtki velika je prilika
‘Know-how‘ umjesto nekretnina
Ako pogledamo pokazatelje američkog indeksa S&P 500, vrijednost je nematerijalne imovine njezinih sastavnica od 1985. do 2015. s 32 posto porasla na visokih 87 posto. Iz tog trenda sasvim je jasno koliko danas vrijede znanje i iskustvo u usporedbi sa zgradama i materijalnom imovinom iz devedesetih godina. Ako tomu pridružimo podatak da je 1985. vijek tvrtki bio pedeset godina, a danas je kraći od dvadeset godina, morali bismo potražiti odgovore na niz novih pitanja:
• iz perspektive poduzetnika: kolika je vrijednost nematerijalne imovine mojeg poduzeća? • iz perspektive poslodavca: kako ću postati i ostati konkurentan za ‘high performere‘? • iz perspektive roditelja: kako odgojiti dijete koje će biti spremno za tržište rada bez osobnih bankara, blagajnica, građevinskih radnika, raznih posrednika...?
>>> DESI: Hrvatska među najlošijima u EU po digitalnoj konkurentnosti
Generacije rođene nakon 1995. danas su glavni potrošači, ali sve više postaju i partneri tvrtkama koje još vode starije generacije. Oni koji na vrijeme ne shvate novi poslovni, digitalni kôd, izumrijet će poput dinosaura.
Prema tome, možemo li si priuštiti luksuz i računati na to da se svjetski trendovi ne tiču svakog od nas jer je Hrvatska tek na 24. mjestu prema DESI-ju (engl. Digital Economy and Society Index), indeksu koji govori da Hrvatska za državama Europske unije zaostaje u gotovo svim promatranim kategorijama? Što se promijenilo u posljednjih dvadesetak godina? Među ostalim, dostupni su nam pametni telefoni s pomoću kojih možemo isti tren dobiti svaku informaciju koju želimo, pametne tehnologije kojima s pomoću glasovnih naredbi možemo upravljati grijanjem, televizorima, videouređajima te drugim uređajima u kućanstvu, dostupno nam je i niz drugih kvalitetnih usluga po vrlo konkurentnim cijenama, i to u Hrvatskoj. Neki su od takvih primjera Uber, The Mobile Bank N26 i nova varijanta najma vozila.
Zakonska regulativa i spor državni administrativni aparat zasigurno će usporiti potencijal razvoja takvih i sličnih usluga u Hrvatskoj, no hoćemo li biti jednako pesimistični kad promislimo tko su danas donositelji odluka u poslovnom svijetu – možemo li si priuštiti luksuz ne upoznati se s novim generacijama koje polako, ali sigurno, preuzimaju vodstvo na poslovnoj sceni?
>>> Vlačić: Novi ministar gospodarstva morao bi implementirati elemente Industrije 4.0
Primjerice, generacijom Z nazivaju se oni rođeni između 1995. i 2010. To je generacija koja se od rođenja koristi mobitelom i internetom te koja je provela nemjerljiv broj sati u slanju poruka, postanju, surfanju, dijeljenju, strimanju, pokanju, tvitanju i lajkanju. Generacija bez straha od javne objave vlastitog mišljenja, dijeljenja fotografija i emocija na socijalnim mrežama. Generacija koja više od ostalih ima averziju prema aktivnostima za koje smatra da nemaju viši smisao. Istraživanja pokazuju da je generacija Z sklona vrijeme i energiju usmjeriti u osmišljavanje rješenja koja će, primjerice, omogućiti da hrana bude dostupnija potrebitima, neće se zadovoljiti ‘samo‘ njezinim doniranjem.
Jedna od dobrobiti življenja u digitalnom dobu jest to što više nismo primorani poslovati s onima koji su spori, neljubazni ili nam se ne mogu prilagoditi. Temeljne vrijednosti poslovanja konkurentnih tvrtki danas su transparentnost, dostupnost i personalizacija, što znači da je klijent u fokusu u punom smislu te riječi.
Nova pravila novih generacija
Nove generacije postavljaju pravila, stoga će važnije nego ikada prije biti osluškivati potrebe klijenta, pitati za mišljenje i pravodobno reagirati na propust. Nove generacije ne prihvaćaju koncept dugoročne vjernosti i spremne su promijeniti dobavljača ili poslodavca čim osjete nelagodu. Ako ste među onima koji si ne mogu priuštiti luksuz nedjelovanja, savjetujemo vam da razmotrite ulaganje u dubinsko razumijevanje novih generacija – vaših klijenata, ali i zaposlenika koji žele više, brže i bolje, i to odmah, danas.
Autor: Tatjana Štefanac Zjalić