Ne znajući da za to treba imati dozvolu gradskog poglavarstva, poduzetnik je postavio reklamu iznad ulaznih vrata svoje tvrtke. Komunalni redar podnio je prekršajnu prijavu, no poduzetnikov odvjetnik našao je način da izvuče svoga klijenta i oslobodi ga plaćanja kazne
Javio mi se poduzetnik s pričom o tome kako je uspio pobijediti poglavarstvo svoga grada na sudu. Nije se javio da bi likovao, naprotiv, svoju je pogrešku ispravio, no ova je priča dobar primjer koji pokazuje da službena tijela ne upozoravaju poduzetnike na prekršaj (pa da ih tek onda kazne ako ga ne otklone), nego ih odmah kažnjavaju.
Dakle, poduzetnik (ime i prezime, tvrtka i grad poznati redakciji) postavio je reklamu iznad ulaznih vrata svog ureda na kojoj je bio istaknut naziv njegove male tvrtke. Jednoga dana došao je u nadzor komunalni redar i evidentirao da je tvrtka reklamu postavila bez rješenja gradskog upravnog tijela nadležnoga za komunalne poslove.
Protiv tvrtke i odgovorne osobe podnio je prekršajnu prijavu jer tvrtka nije zatražila suglasnost gradskoga upravnog tijela nadležnoga za promet s obzirom na to da je reklama postavljena na javnoprometnu površinu. Kazna za tvrtku iznosila je 5500 kuna, a za odgovornu osobu, tj. poduzetnika, tisuću kuna. Još treba napomenuti da je komunalni redar poslao pismenu obavijest tvrtki i odgovornoj osobi o počinjenom prekršaju u kojoj je navedeno da će iznos kazne biti umanjen ako se plati u određenom roku (ne možemo precizirati jer bi se znalo o kojem je gradu riječ).
‘Kvaka‘ je u datumima
Preskočimo sve one žalbe koje su uslijedile i prebacimo se na sud. Poduzetnik mi priznaje da je zaista pogriješio i ne smatra da mu je opravdanje to što nije znao da mora podnijeti zahtjev za postavljanje reklame, no žali zbog toga što mu komunalni redar nije pokucao na vrata i upozorio ga da se to tako ne smije raditi.
– Da je to napravio, istog bih trenutka odnio zahtjev i sve bi bilo u redu – kaže poduzetnik.
Ovako nije htio platiti ni umanjenu kaznu, nego je angažirao odvjetnika i tužio gradsko poglavarstvo. Iz prepiske odvjetnika i poduzetnika (koja mi je ustupljena) vidljivo je da je odvjetnik nastojao naći proceduralne pogreške komunalnog redara. Nije mu ni preostalo ništa drugo s obzirom na to da je poduzetnik zaista pogriješio. Ipak, odvjetnik je bio očito dobar i za nekoliko sati našao je pogrešku komunalnog redara koja će našem poduzetniku godinu dana nakon dobivene kazne donijeti oslobađajuću presudu.
Dakle, u poglavarstvu su tvrdili da je poduzetnik postavio reklamu, a kao dokaz sudu su predali zapisnik komunalnog redara, obavijest koju su poslali tvrtki i odgovornoj osobi, ali i fotografije koje dokazuju da je reklama zaista bila postavljena iznad ulaznih vrata ureda. Naveden je i datum kad je komunalni redar bio u nadzoru, ali odvjetnik se uhvatio upravo tog datuma i tvrdnje poglavarstva da je poduzetnik postavio reklamu.
Odvjetnik je zapravo tražio dokaz od poglavarstva kad je to poduzetnik ili netko iz njegove tvrtke postavio reklamu jer je datum koji spominje poglavarstvo datum nadzora i evidentiranja prekršaja, a ne datum postavljanja reklame. Predstavnik poglavarstva tvrdio je da je očito da je poduzetnik ili netko iz tvrtke postavio tu reklamu, ali kada, to je bilo teško tvrditi.
Odvjetnikov manevar
Budući da u poglavarstvu nisu mogli reći na koji je datum postavljena reklama (kao ni tko ju je postavio), poduzetnikov odvjetnik pozvao se na zastaru jer je moguće da je reklama postavljena nekada davno i da je već nastupila zastara za počinjeni prekršaj. Poglavarstvo na taj prilično dobri odvjetnikov manevar nije imalo odgovor pa je sud prihvatio poduzetnikove argumente te ga je zbog nedostatka dokaza (da je on ili netko iz njegove tvrtke postavio reklamu) i nemogućnosti da se utvrdi eventualna zastara (nije poznat datum postavljanja reklame) oslobodio plaćanja prekršajne kazne.
S obzirom na to da je poduzetnik u međuvremenu zaista podnio zahtjev gradskom poglavarstvu da mu se odobri postavljanje reklame, što mu je nakon nekog vremena (prije završetka sudskog postupka) i odobreno, nije morao platiti ni kaznu koju bi eventualno dobio nakon spomenutog zaprimanja obavijesti komunalnog redara o prekršaju. Da nije podnio taj zahtjev, platio bi kaznu za to razdoblje (do završetka sudskog postupka) jer se u tom slučaju ne bi mogao pravdati da ne zna za reklamu ili bi je pak morao ukloniti.
__________________________________________________________________________________
POST SCRIPTUM Iako je poduzetnik pogriješio, doduše nenamjerno, i prema propisima zaslužuje kaznu, moram reći da mi je ipak drago što se uspio izvući zahvaljujući odvjetnikovoj spretnosti. Kao i u većini državnih zakona, i lokalni propisi samo su puni kazni, ne ostavljaju mogućnost inspektorima i redarima da poduzetnicima (i građanima) pruže priliku da isprave svoje propuste i da im tek onda, ako ih ne isprave, odrede veću kaznu.