Moj sugovornik koji živi u središnjoj Hrvatskoj ima vikendicu u jednom mjestu na moru. Svake godine kad ide na godišnji odmor odlazi u turistički ured tog mjesta prijaviti boravak. U svojoj vikendici ugošćuje i svoje prijatelje i obvezno ih prijavi i za njih uplaćuje boravišnu pristojbu. Kaže da je oduvijek tako radio jer se ne isplati riskirati dolazak inspektora, koji bi lako pronašli neprijavljene goste. No ove godine muke mu je zadala Hrvatska turistička zajednica (HTZ), koja nije našla način da obavijesti vlasnike vikendica da moraju sa sobom pri prijavi donijeti i dokaz o vlasništvu.
Natrag po papir
Moj je sugovornik inače rođak moga kolege i prijatelja, vrlo poštenog i principijelnog. Iako sam s njegovim rođakom razgovarao telefonom, stekao sam dojam da ni on ne odudara od mog prijatelja. Došao je na godišnji, otišao prijaviti boravak, a ondje su mu tražili potvrdu o vlasništvu. Pitao ih je zbog čega, rekli su mu zbog nove aplikacije koja je instalirana ove godine. Uglavnom, ta aplikacija nije mogla povući podatke iz stare baze, pa su ljudi morali donositi dokaze o vlasništvu kako bi ih u turističkom uredu ručno unijeli u novi sustav. To je bez sumnje bilo maltretiranje vlasnika vikendica, koji su se zbog toga morali na razne načine dovijati da donesu dokaz o vlasništvu. – Znate, kad idete na godišnji odmor, ne nosite sa sobom vlasnički list – jadao se moj sugovornik. I nije on jedini koji je imao takav problem, pa su se ljudi ili morali vraćati ili ako bi netko od obitelji bio u stanu, morali su mu objašnjavati da je u toj i toj ladici ili negdje već, stavljen vlasnički list pa neka ga pošalje poštom ili autobusom. Dodatni je pak problem u tome što ti tzv. vikendaši nisu mogli prijaviti ni svoje goste, jer da bi ih prijavili, moraju biti evidentirani kao vlasnici, a te podatke turistički uredi nisu imali. Mogu zamisliti one kojima je mrak pao na oči jer moraju natrag po potvrdu, pa su se, siguran sam, neki od njih odlučili ne prijavljivati ni sebe ni goste. Bio je to rizik, jer da je naletjela inspekcija, ne bi imala razumijevanja zbog činjenice da se nisu mogli prijaviti. Iz HTZ-a kažu da je riječ o novom sustavu eVisitor u primjeni od 1. siječnja i da je problem u tome što su se do sada upotrebljavali različiti sustavi diljem zemlje.
Slaba komunikacija
To ipak nije razlog jer sam kontaktirao s kompjutorskim stručnjakom koji kaže da postoji poseban program migracije podataka iz starih sustava, ali u HTZ-u nisu to odradili. Jedan od razloga jest i taj što su upotrebljavali i takve sustave u kojima ni ranije nisu unošeni ti podaci, ali to nije bilo svuda, primjerice u slučaju moga sugovornika. Program migracije podataka mogao se napraviti, a ondje gdje nisu bili ni prije podaci o vlasnicima, zaista se moralo raditi na ovaj način, tj. tražiti potvrdu o vlasništvu. No zanemarimo sve to i prihvatimo, uvjetno rečeno, da se prikupljanje podataka drukčije nije ni moglo organizirati. Najveća je naša kritika HTZ-u što nije, primjerice, slao svako malo informaciju putem medija da vlasnici vikendica sa sobom ponesu dokaze o vlasništvu. Tako bi sigurno bilo mnogo manje problema nego što ih je bilo. Dakle, nije imao dobru komunikaciju s vlasnicima vikendica i u njemu nisu razmišljali o tome da bi ‘vikendaši‘ mogli biti kažnjeni ulovi li ih inspekcija, kao i njihove goste, bez prijave boravka. Srećom, koliko zasad znamo, takvih posljedica ipak nije bilo.