Pohlepa države proždire hrvatsko poduzetništvo, dajte privatnicima da dišu, piše urednik The Dubrovnik Timesa Mark Thomas. Taj dubrovački Englez svakodnevnu jadikovku o masovnom iseljavanju i slabim plaćama komentira kroz prizmu onoga što smatra uzrokom problema - namete koji guše poduzetnike.
Iako se poslodavci krive što plaće nisu veće, zapravo se treba pogled uprti u tvorce porezne politike.
- Svaljivati krivnju na poduzetnike posve je promašeno. Problem svakako leži u niskim plaćama, no to nema veze s onima koji vode posao, nego s pohlepom ili, recimo to tako, neorganizacijom države, piše Thomas.
Dodaje kako mu matematika nije jača strana, ali to ga nije spriječilo da računicu postavi sasvim jednostavno.
[caption id="attachment_282093" align="aligncenter" width="750"] Infokorpova menzura dodane vrijednosti: Poslodavci većinu dodane vrijednosti troše na neto plaće, PDV i druge poreze i prireze te na mirovinske i zdravstvene doprinose. Najmanje ostane za isplatu dobiti. Pa iako smo ovu čašu za potrebe snimanja napunili mlijekom, tu nema nimalo meda[/caption]
- Ako poslodavac plati radniku 10.000 kuna neto, njegova brutto plaća iznosi 18.000 kuna. Drugim riječima, za svaku kunu koju poslodavac da radniku, državi će dati još jednu kunu, lipa gore-dolje. Ako mu plati nešto manje, recimo 7000 kuna, onda će cjelokupni iznos za poslodavca biti oko 12.000 kuna. Naravno, što više poslodavac plati radniku, veći je porez. Do te mjere da ako plaća radnika iznosi 15.000 kuna, poslodavac će državi platiti još isto toliko - preveo je članak koji je u originalu napisan na engleskom Index.
Thomas je kontaktirao zavod za zapošljavanje u Velikoj Britaniji kako bi doznao koliko tamošnji poslodavci plaćaju poreze. Evo i što je saznao: Za neto plaću od 10.000 kuna, odnosno oko 1200 funti, poslodavac treba platiti oko 12.000 kuna brutto. Riječ o razlici od 6000 kuna.