Službe spašavanja na plažama u suvremenom imaginariju neraskidivo su povezane s nekad planetarno popularnom TV serijom ‘Baywatch‘. Preplanuli i zgodni spasioci i spasiteljice izvodili su i nemoguće misije spašavanja na kalifornijskim plažama i sve je to na ekranu izgledalo super, ali u stvarnosti, a posebno našoj, stvari stoje sasvim drugačije.
Prema propisima svi javni i privatni koncesionari uređenih plaža odgovorni su za ono što se na njima događa. Zapravo jedina mogućnost neodgovornosti su tzv. divlje plaže o kojima se baš nitko ne skrbi. Na njima nema naplate, nema koncesionara, nema praktično ničega i kupači se stvarno kupaju na vlastitu odgovornost. Ipak, i tamo je moguća drukčija situacija, i tamo odgovara onaj tko protupravno zagadi more, jezero ili rijeku.
>>>Koncesiju za ‘Zlatni rat’ dobila zagrebačka tvrtka, Boljani najavili blokadu plaže
Na uređenim plažama (sa ili bez naplate) stvari su bitno drukčije, tamo je pravo i te kako prisutno i u krajnjoj liniji onome tko pretrpi štetu nije ni bitno hoće li naknadu štete tražiti od nekoga grada ili općine, županije ili pak privatnoga koncesionara. To će se u pripremi postupka lako utvrditi, ali jako je važno utvrditi obavlja li taj pravni subjekt sve svoje obveze prema pravilima struke, pa i to je li imao odgovornu službu spašavanja koja je učinila sve što je bilo moguće da štete ne bude.
Kako to izgleda u Hrvatskoj
Službe spašavanja na jadranskim plažama nikad, baš nikad ne započnu raditi u vrijeme pojavljivanja prvih kupača, uvijek tjedan ili više kasnije, vjerojatno zato da bi se nešto uštedjelo, a vjerojatno i zato što je i lakše pronaći zainteresirane kandidate za te poslove nakon što završi nastava na srednjim školama i fakultetima.
U pravilu taj će posao raditi studenti posredstvom student-servisa, ponekad i ugovora o djelu, a prava su rijetkost ugovori o radu, posebno oni na neodređeno vrijeme. Dijelom radi štednje, dijelom zbog male ponude na tržištu, zahtjevi poslodavca razmjerno su mali.
>>>Foto: Hrvatska među sedam najsenzacionalnijih obala – CN Traveller
Primjerice, Grad Pula u oglasu za posao spasioca oglasio je najnižu dob od 17 godina, dakle kani se zaposliti i maloljetne, što nije zabranjeno, ali je znakovito, a uvjeti se svode na (dobro) znanje plivanja i elementarno znanje iz područja davanja prve pomoći. Nigdje, baš nigdje nismo naišli na podatke da bi se spasioci educirali o pravu, što je samo po sebi loše, ali je žalosna istina da tu edukaciju nemaju ni oni koji ih zapošljavaju.
U pripremi ovog teksta napravili smo malo istraživanje koliko vremena prosječan spasilac provede radeći ono što mu je (joj je) jedini posao – pretražuje neku vodenu površinu pažljivo slušajući zvukove. Rezultati koje smo dobili su, nažalost, katastrofalni. Naime, nijedan do promatranih nije radio lege artis. Mobitel je često bio u uporabi, često je bilo i okretanje leđa mjestu koje se prati, kada smo se izravno obraćali spasiocu s nekim pitanjem, on(a) je pozornost u pravilu posvećivao nama, a ne plaži.
Kako spasilac mora raditi
Članak 10. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima glasi: ‘Sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima‘ (pažnja dobrog stručnjaka). Kada je vaša uloga u tome da spriječite ne samo da se netko utopi nego i da doživi bilo kakvu neugodnost (npr. da se naguta vode), onda je ‘conditio sine qua non‘ netremice motriti područje za koje ste zaduženi.
Znajući otprilike veličinu plaža jasno je da je pravodobno uočavanje problema (koji može, ali i ne mora biti praćen zvukovima) preduvjet uspješnog rješenja jer do utopljenika treba doći i što prije mu početi pomagati. Drugi kupači mogu biti od pomoći, ali i od štete. Ako je riječ o bazenu sve može biti još i teže. Kao prvo mnogi bazeni imaju ugrađena razne struje, brzace i sl., kao drugo vika i strka su ponekad znak ugroženosti, a ponekad samo znak sreće i zabave, kao treće rubovi bazena su u pravilu iznimno skliski i kao stvoreni za padove, a pad uz malo nesreće može značiti i gubitak svijesti i sl.
Sve uređene plaže, bilo javne bilo privatne, s naplatom ulaska ili bez nje, podliježu odgovornosti za ono što se na njima loše dogodi ako se utvrdi da nisu ispunjeni svi sigurnosni uvjeti. A spasilačke službe na jadranskim su plažama više ‘za figuru‘ nego ‘za ozbiljno‘.
Jedan relativno banalni grč u nozi za neplivača ili slabijeg plivača (ili plivača paničara) može značiti potencijalnu katastrofu, slično je sa sunčanicom kao posljedicom dugotrajnog sunčanja, konzumacijom alkohola (ali i veće količine hrane neposredno prije kupanja). Spasilac će imati problema s uočavanjem i reakcijom čak i kada sve obavi sto posto pravilno.
Sprječavanje posljedica
Ako zamislimo spasioca koji svoj posao (nije isprika što je eventualno loše plaćen) obavlja loše, posljedice koje prijete su katastrofalne. Kao prvo to su smrt ili ozljeda kod kupača, kao drugo to je loša poruka za sve koji su tu kanili doći. Kao treće to je konkretan novčani gubitak za poslodavca koji odgovara prema trećima.
Kada je ovako, zar nije krajnje vrijeme da svi poslodavci postave kamere koje će im vjerno pokazati i dokazati kako je ‘potrošena‘ prosječna vremenska jedinica konkretnih izvršitelja na konkretnoj lokaciji. To nije snimanje koje podliježe zabrani i svakako ga je vrijedno ugraditi u međusobni ugovor. Uvjereni smo da će rezultati biti loši i da je bitna promjena od koristi svima koji su uključeni.