Propisi o porezu na dobit i porezu na dohodak obvezuju poduzetnike da rashode povezane s nabavom i korištenjem sredstava za rad, opreme, alata, strojeva, namještaja, električnih aparata i drugu materijalnu imovinu potrebnu za obavljanje djelatnosti, ovisno o njihovoj nabavnoj vrijednosti i procijenjenom vijeku uporabe, klasificiraju kao dugotrajnu ili kao kratkotrajnu imovinu. Za dugotrajnu materijalnu imovinu kojom se koristi za obavljanje djelatnosti upotrebljava se izraz osnovna sredstva, a za kratkotrajnu imovinu izraz sitni inventar.
Moguće skraćivanje vijeka uporabe
Dugotrajnom imovinom smatraju se oprema i druga sredstva za rad kojima je nabavna vrijednost veća od 665 eura i vijek uporabe dulji od godine dana. Dugotrajna imovina uključuje nekretnine, postrojenja i opremu namijenjenu za proizvodnju, isporuku dobara, pružanje usluga, iznajmljivanje i obavljanje administrativnih poslova u okviru poduzetničke djelatnosti. S obzirom na to da joj je vijek trajanja dulji od godine dana, vrijednost dugotrajne imovine postupno se tijekom razdoblja korištenja uključuje u rashode poslovanja preko obračuna amortizacije. Amortizacija je postupno smanjenje vrijednosti dugotrajne imovine kao posljedica fizičkoga trošenja, uništenja i/ili tehnološkog zastarijevanja.
Porezni propisi ograničavaju iznos amortizacije koji se u jednom poreznom razdoblju priznaje kao porezno priznati rashod poslovanja. Za te je svrhe prema Zakonu o porezu na dobit sva dugotrajna imovina razvrstana u pet skupina: 1) građevinski objekti i brodovi, 2) osnovno stado (stoka, vinogradi, voćnjaci i dr.) i osobni automobili, 3) nematerijalna imovina i mehanizacija, 4) računala, računalna oprema, mobilni telefoni i oprema za računalne mreže i 5) ostala imovina. Za svaku je skupinu propisan vijek trajanja koji omogućava da se u tom razdoblju nabavna vrijednost preko troška amortizacije evidentira u rashode. Pri tome se odlukom poduzetnika za svaki predmet dugotrajne imovine zakonom propisani vijek uporabe može skratiti za do 50% i na taj način rashod amortizacije udvostručiti. Za osobne automobile i druga sredstva za osobni prijevoz propisana su ograničenja iznosa amortizacije koji se može priznati u poslovne rashode. Amortizacijske stope propisane Zakonom o porezu na dobit primjenjuju i obrtnici, slobodna zanimanja i poljoprivrednici koji su obveznici poreza na dohodak od samostalne djelatnosti.
Imovina koja se ne amortizira
Zemljišta, šume i slična obnovljiva prirodna bogatstva, spomenici kulture i umjetnička djela se ne amortiziraju. Oni su dio poduzetničke imovine, ali se u poslovnim knjigama vode odvojeno u odnosu na imovinu koja se amortizira. Na primjer, za nabavljeni poslovni prostor, građevinu kojoj pripada i zemljište na kojemu je sagrađena, odvojeno se evidentira vrijednost zemljišta, a odvojeno građevinski dio nekretnine, iako stvarno čine jedinstvenu cjelinu.
Zemljište se ne amortizira, a za građevinski dio moguće je obračunavati amortizaciju u razdoblju od 20 i više godina po stopi do pet posto nabavne vrijednosti ili koristiti se porezno dopustivom uvećanom stopom amortizacije, najviše do 10%. Prema propisima o porezu na dobit, amortizacija se obračunava korištenjem linearne metode, počevši od mjeseca u kojemu je dugotrajna imovina stavljena u uporabu. Nakon što se ukupna vrijednost predmeta dugotrajne imovine u cijelosti otpiše i preko obračuna amortizacije prenese u troškove odnosno rashode, otpisani predmet dugotrajne imovine i nadalje se vodi u poslovnim knjigama poduzetnika, sve dok se upotrebljava ili dok se ne otuđi ili uništi.
Kalkulativno otpisivanje
Obrnuto od porezne definicije dugotrajne imovine, kratkotrajnom materijalnom imovinom (sitnim inventarom) smatraju se oprema, alati i stvari kojima je pojedinačna nabavna vrijednost do 665 eura i vijek trajanja do godinu dana. Dovoljno je da je ispunjen jedan od ta dva uvjeta da se materijalna imovina smatra sitnim inventarom, što poduzetniku omogućava evidentiranje nabavne vrijednosti u rashode poslovanja u godini u kojoj je sitni inventar nabavljen. Pri tome dio ili ukupna nabava mogu biti odmah stavljeni u uporabu i iskazani kao trošak odnosno kao poslovni rashod, a dio ili ukupna nabava mogu biti evidentirani kao zaliha sitnog inventara koja će se evidentirati u troškove onda kad se počne upotrebljavati.
Iako mu porezni propisi omogućavaju da svaku stvar kojoj je nabavna vrijednosti do 665 eura iskaže kao rashod poslovne godine u kojoj je imovina nabavljena, poduzetnik može izabrati kalkulativno otpisivanje nabavne vrijednosti sitnog inventara. Isto tako, stvari i opremu koja se sastoji od više predmeta pojedinačne vrijednosti do 665 eura poduzetnik može evidentirati kao dugotrajnu imovinu. Na primjer, ako nabavi set stolica kojima je pojedinačna nabavna vrijednost ispod propisana vrijednosnog praga, može svaku stolicu evidentirati kao sitni inventar, staviti u uporabu i odmah evidentirati u troškove ili može cijelu garnituru voditi kao jednu amortizacijsku jedinicu i postupno je otpisivati.