Većina novinskih tekstova živi tek do sljedećeg novinskog izdanja. Rijetki tekstovi žive duže. Takva je sudbina intervjua kojeg je Vanja Figenwald vodio s hrvatskim znanstvenikom svjetskog glasa Igorom Rudanom. Dodatnu pozornost izazvala je redakcijska provokacija u naslovu: ‘Svaka čast kapitalizmu, ali vrijeme je da počnemo razmišljati lijevo i planski‘.
Taj naslov i naslovnicu Lidera odmah je duhovito prokomentirao Rudan na svom Facebook profilu:
https://www.facebook.com/igor.rudan.1/posts/2490662377612804
??? Kad te mediji pokušavaju nekako prodati već pedeseti put, jer nisu bili među prvima koji su prepoznali da imaš nešto za reći, onda moraju uložiti čudesan trud u naslov da bi te netko još jednom kupio. Srećom, preventivno sam već barem desetak puta javno izjavio da sve naslove i podnaslove pišu urednici, a ljudi trebaju čitati samo moj tekst i sve će im biti puno jasnije.
Intervju uopće nije loš, čak bih rekao kako je jedan od najboljih do sada. Ali naslov je legendaran. Odnosi se, naravno, na UN-ove ciljeve održivog razvoja, i na cijelo čovječanstvo. Ali kapa dolje uredniku za PR stunt. Uđem jutros u dućan s novinama u centru i vidim kako je ostao još samo jedan "Lider". Uzmem ga. Pita me gospođa prodavačica: "Što se ovaj Lider danas ovako razgrabio? Nije još ni podne a sve smo prodali. Mora biti da ima nešto jako zanimljivo unutra". Gleda ona mene, gledam ja nju, i kažem: "Zbilja ne znam zašto, gospođo, zbilja ne znam". 
Intervju, i posebno naslov, izazvali su velike rasprave na društvenim mrežama. Rudan je osjetio da treba dodatno pojasniti svoju iznenađujuću izjavu, koja je iznenadila mnoge koji od ranije poznaju njegove stavove. U novom, opširnom postu, napisao je, među ostalim:
Pravila "igre" s medijima su vrlo jasna i meni i njima: (i) novinari me imaju pravo pitati što god žele, dakle nema zabranjenih pitanja, koliko god ona neugodna bila; (ii) imaju pravo snimati me i prije i nakon što intervju formalno završi, te baš sve što sam rekao, a oni to imaju snimljeno na vrpci, iskoristiti kako god žele; (iii) naslove i podnaslove pišu urednici, bez mojeg odobrenja, imajući pritom pravo na maksimalno rastezanje smisla svega stvarno izrečenog na način koji će im pomoći privući pažnju čitatelja, kako bi prodali što više novina, što im je i posao; (iv) tekst koji ide u tisak imam pravo pročitati i dati komentare, tj. autorizirati ga; (v) podrazumijeva se kako se mediji i ja imamo pravo međusobno koristiti - ja koristim njih za populariziranje znanosti među što većim brojem ljudi kako najbolje znam, a mediji koriste mene za prodaju novina kako najbolje znaju. Dakle, to su pravila igre, i čovjek ih treba razumjeti kada se medijski eksponira.
Zato je važno u životu uvijek imati na pameti nešto čemu me u jednoj zanimljivoj životnoj situaciji naučio moj vlastiti sin. Rekao mi je: "Stari, možeš izabrati igru koju želiš igrati, ali zapamti da, ako ti ne bude išlo kako si zamislio, onda više ne možeš mijenjati pravila". I to je velika istina, bio sam silno ponosan na njega kad mi je to rekao.
Proces koji je doveo do ovog naslova bio je sasvim u skladu s pravilima ove igre. Novinaru sam nadugo i naširoko objašnjavao kako je naš najvažniji cilj preživjeti kao vrsta i time se nastavljati suprotstavljati vjerojatnosti većoj od 99% kako ćemo i mi na kraju izumrijeti; objašnjavao sam kako je stalan ekonomski rast koristan ako povećava vjerojatnost preživljenja čitave vrste, ali kako se mogu zamisliti i situacije u kojima nas počinje i ugrožavati više no što nam koristi; jasno sam rekao i kako je kapitalizam najzaslužniji za to što je "stvorio niz novih vrijednosti i napravio živote ugodnijima, duljima, zabavnijima, sigurnijima i zdravijima". Jasno sam i kritizirao komunizam i njegovo svojstvo "igre nultog zbroja". Također, nigdje ne dovodim u pitanje kako su kapitalizam i liberalna ekonomija najsigurniji put do ekonomskog rasta i razvoja bilo koje države, za to kao znanstvenik danas vidim sasvim dovoljan broj dokaza.
Znači, kapitalizam i liberalna ekonomija najbolji su put do ekonomskog rasta, a ekonomski rast je do sada uvijek bio i najbolji put do povećanja vjerojatnosti da ljudska vrsta nastavi preživljavati. Međutim, za razliku od nekih ekonomista, koji ne razmišljaju šire od same ekonomije i ekonomskog rasta, ja u području globalnog zdravlja i razvoja moram razmišljati šire od toga, jer ako je netko odličan ekonomist, ne znači da je ujedno i odličan klimatolog, konzervacijski biolog, oceanograf ili stručnjak za zaštitu voda. A svi moji kolege znanstvenici u tim područjima vrište već nekoliko godina na uzbunu, ali ih nitko ne sluša. Zašto? Zato, što je ljudima danas dobro, imaju radna mjesta, imaju ekonomski rast. Možda je ljudima na Zemlji danas najbolje ikad, ali čini se kako je mnogim vrstama koje je s nama dijele je danas najgore ikad - piše, među ostalim Rudan na svom postu kojeg možete u cijelosti pročitati ovdje.
https://www.facebook.com/igor.rudan.1/posts/2493871727291869