Izlazak na burzu: Obiteljske tvrtke ne trebaju se bojati gubitka vlasništva

Da bi hrvatske, obiteljske tvrtke izašle na burzu, trebaju biti dobro ‘umivene‘, s jasnim strateškim namjerama i vizijama i kvalitetnim organizacijskim ustrojem. Premda na taj način vlasnici ne moraju izgubiti većinsko vlasništvo i dobivaju dodatni kapital, veliki je otpor prema tom procesu, čulo se na panel-raspravi o ulasku na tržište kapitala na 10. konferenciji Lidera Budućnost obiteljskih tvrtki.

Za Alarm automatiku, naglasio je Boris Popović iz te tvrtke, burza je dodatna opcija za rast i ne isključuju dugoročno takav ishod.

- Uvodimo novi menadžment u tvrtku i računam da 2020. više neću biti na čelu kompanije - kazao je Popović i dodao da on već sad nije većinski vlasnik.

S druge strane, Ivan Franičević iz tvrtke Rasco kaže da za tu tvrtku izlazak na burzu nije opcija. On smatra da se na taj način ne rješavaju problemi. Dosta hrvatskih obiteljskih kompanija ima problema s transparentnošću, a vidjeli smo kako to završava.

- Tipični vlasnik i osnivač obiteljske tvrtke osnovao je tvrtku 90-ih, upravlja svim procesima i donosi sve odluke, svi ga poznaju i svi su u 60-im godinama. Oni su u krizi upravljanja, burza to neće riješiti. Problem je praktičan, za burzu treba profesionalizacija menadžera, a ako ih i nađete u Hrvatskoj i platite, pitanje koliko onda kompanija vrijedi - naglasio je Franičević.

Nikola Nikšić, konzultant i suvlasnik obiteljske tvrtke Konter, na panelu je rekao da poduzećem treba upravljati te u svakom trenutku znati koliko vrijedi vlasniku, tržištu i dionicima. U osnivanju poduzeća dominira intuicija i hrabrost, a zanemaruje se profesionalizam i biznis. Kasnije se to mijenja, prihod postaje kapital kojim treba znati upravljati, diverzificirati ga i kvalitetno njime upravljati, reinvestirati u nove poduzetničke pothvate, a najvažnije je poduzeće učiniti održivim na duge staze.

- Izlazak na burzu da, ako je poduzeće dobro ‘umiveno‘ za prepoznavanje interesa investitora, da ima svoje strateške namjere i vizije i kvalitetan organizacijski ustroj unutar poduzeća, o tome treba voditi računa – rekao je Nikšić. No, dodaje glavni je preduvjet profesionalizacija menadžemnta, a pitanje je imamo li mi u Hrvatskoj toliko kvalitetnog kadra.

Tomislav Gračan sa Zagrebačke burze ne razumije odakle strah od burze. Na Zagrebačkoj burzi su tri razine kompanija. Prva je platforma za crowfounding na kojoj je ograničenje za prikupljanje novca od milijardu eura. Lista Progres je za srednje i male kompanije, na kojem se prikuplja do pet milijuna eura. Osnovni preduvjet za izlazak na tu platforma je 10 do 50 milijuna kuna. Za sve preko toga Gračan preporučuje uređeno tržište, s uređenim karakteristikama i cijeli nizom regulatornih okvira te bez ograničenja kapitala.

- Gubitak vlasništva je neopravdan, za sve tri liste je free flow tek 10 posto, zadržavate 90 posto kompanije, ali prikupljate kapital i druge benefite poput nadzornog odbora koji stvari vidi možda drugačije od vlasnika što može biti dobar podstreh za razvoj – kazao je Gračan. On pak ističe kako kapital nije jedini razlog listanja kompanije na burzi.

Kada se ona izlista na burzi, dobijemo realnu vrijednost kompanije. Kada se uzmu dvoje kompanije koje imaju isti background, kompanija koja je izlistana na burzinoj platformi ima 15 posto veću vrijednost od one koja nije.