Pod pritiskom svakodnevnih obaveza, jesmo li uvijek svjesni i tolerantni prema kolegama koji imaju neka objektivna ograničenja?
Pitanje:
Već više od tri godine u mom timu radi djevojka s posebnim potrebama kojoj sam nadređena. Voditelj projekta, nadređeni objema, povremeno opterećuje kolegicu neprimjerenim radnim zadacima, što ugrožava njezino zdravlje. Nedavno sam prisustvovala situaciji u kojoj je šef s njom grubo postupio, što je uzrokovalo pogoršanje njenog stanja. Molim savjet kako reagirati da zaštitim kolegicu, da je ne izložim dodatnom stresu, a i da ne ugrozim vlastito radno mjesto?
Odgovor:
Sama činjenica da kod Vas radi zaposlenica s posebnim potrebama govori dvije stvari: tvrtka u kojoj radite otvorena je i, bar donekle, senzibilizirana za različitosti. Tim ljudi u kojem radite, a i vodite ga, dobar je primjer integracije. Razlog zbog kojeg to mogu decidirano reći odnosi se na još jednu činjenicu, a ta je da spomenuta djevojka radi kod Vas više od 3 godine. Naime, da nije savladala svoje radne zadatke, kao i da ju kolege nisu prihvatile, nas dvije o ovome danas ne bismo razgovarale. Sve navedeno govori u prilog tome da Vaš tim krase lijepe ljudske osobine. Moj duboki nakon.
Što se Vašeg nadređenog tiče, imam jedno pitanje za koje ne nalazim odgovor u Vašem pismu. Koliko je nadređeni upoznat sa situacijom kolegice? Naime, pojam “posebnih potreba” je relativno općenit te se pitam radi li se o poteškoći koja je jasna, vidljiva i svakodnevno se manifestira ili ne? Zašto Vas ovo pitam? Nije isto je li u pitanju npr osoba s oštećenjem vida ili recimo osobi koja boluje od multiple skleroze. Prva poteškoća je svakodnevna i transparentna, dok se s drugom može činiti da pred sobom imamo zdravu osobu, a ponekad se javljaju simptomi kao što su umor, vrtoglavica, slabija koordinacija pokreta i sl. Budući da navodite kako “grubo postupanje uzrokuje pogoršanje njenog stanja”, pretpostavljam da se radi upravo o ovoj drugoj vrsti poteškoće, odnosno bolesti. Ako je tako (ne volim pretpostavljati, ali nadam se da sam dobro razabrala!), onda je donekle razumljivo da šef zaboravlja na njeno stanje i, kao što kažete, ponekad (srećom, ponekad!) ju opterećuje.
Opterećuje li nekad Vas? Zna li biti i prema Vama grub? Ako je bar jedan odgovor potvrdan, moja teza da ju tretira kao potpuno zdravu “drži vodu”. Da se razumijemo, ne pokušavam ga opravdati tek nastojim razumijeti.
Vaša prilika leži u činjenici da ste i Vi u Vašem timu nadređeni. A to znači da zajedno sa šefom barem do neke mjere dijelite odgovornost za zaposlenike, zar ne? Stoga je dobar način da ju zaštitite, upravo taj da razgovarate s njim. Naravno, bez prozivanja i kritike (kako ne biste ugrozili svoje radno mjesto!) već više suradnički, kao oblik međusobne podrške. Konkretnom rečenicom kao: “zadovoljna sam kako xy radi i često potpuno zaboravim da boluje od/ima poteškoću. Uhvatim se ponekad kako gubim živce jer… (npr, joj treba više vremena za neki zadatak ili bilošto istinito i primjenjivo), a onda se sjetim da pod pritiskom simptomi bivaju još izraženiji…” Time suosjećate istovremeno sa šefom, ali i štitite kolegicu! Ako se inače korektno odnosi prema ljudima, možda uistinu samo treba mali podstrek i podsjetnik.
Naravno, sve Vam ovo pišem pod pretpostavkom da sam uhvatila pravu nit: radi li se pak o šefu koji je potpuno i svakodnevno svjestan stanja svoje zaposlenice te ju često opterećuje neadekvatnim zadacima i redovito se grubo odnosi, molim da se ponovno javite i dobit ćete poprilično drugačiji odgovor.
Želite li (anonimno) postaviti pitanje na svoj poslovni izazov/dilemu/pitanje, pišite na adresu Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Ana-Marija Vidjak, edukator i coach www.sto-ako-ipak.hr