Svi pišu o predstojećoj poreznoj reformi, pa bismo trebali i mi u Lideru? Treba se odlučiti: manji PDV ili smanjiti doprinose na plaće? Ako može, umjesto takvog uobičajenog svrstavanja, evo jednog drugačijeg pristupa.
Oni čitatelji koji su radili ili rade u velikim kompanijama sigurno će na prvu shvatiti o kom je kutu gledanja riječ. Dakle, zamislite korporaciju na čijem su se čelu u dvije godine promijenila dva predsjednika uprave. Kroz tvrtku su prodefilirala tri direktora razvoja. Od kojih je prvi prije preuzimanja razvoja vodio seosku trgovinu, a drugi je bio znanstvenik bez dana prakse u realnom sektoru. A u međuvremenu su promijenjeni svi drugi članovi uprave. Jedini koji je sastavio dvije i pol godine je financijski direktor. Kao dobar financijaš, on konzervativno brine svoju brigu. Smanjuje vanjsku zaduženost tvrtke, gleda da se tvrtka zadužuje uza što manju kamatu i da svaki mjesec bude za plaće. Uspješno čuva kuću u turbulentnim vremenima. Očuvao je stabilnost, ali kompanija ima najmanji rast od svih konkurenata u branši.
>>>Hrvatska u skupini zemalja EU s najnižim stopama rasta BDP-a
E sad, prebacimo odnose u upravi zamišljene tvrtke na hrvatsku vladu. Dva predsjednika uprave su premijeri Orešković i Plenković. Tri direktora razvoja su Tomislav Panenić, Martina Dalić i aktualni ministar gospodarstva Darko Horvat. A jedini član te uprave koji je cijelo vrijeme prisutan je ministar financija Zdravko Marić. I on se, kao svaki financijaš brine o stabilnosti, punjenju blagajne te visini i cijeni zaduženja. Ali, kad u nekoj kompaniji dominira financijski direktor (financministar) i kad nema konstruktivog rata s direktorom razvoja (ministrom gospodarstva), rast prihoda (tj. rast BDP-a) garantirano je nizak.
Snajper umjesto sačmarice
Uza sve uvažavanje rada ministra Marića, ni smanjivanje PDV-a s 25 na 24 posto ni kozmetičke linearne promjene drugih poreza ili doprinosa, makar ukupno bile teške dvije milijarde kuna na godinu, neće promijeniti od vlade priznati trend usporavanja ionako najsporijeg rasta BDP-a u EU.
Smanjenje PDV-a ili rasterećenje plaća su populistički dragi potezi, ali to je kao pucanje iz sačmarice u nadi da će neko zrno pogoditi cilj. Hrvatskoj ekonomiji, međutim, treba ‘pucanje iz snajpera‘, tj. porezno rasterećenje za točno ciljane namjene koje će dati dugoročno više održive stope rasta. Primjer? Prijedlog? Pa kad već pitate, onda je odgovor: Ako u državnim financijama postoji prostor od dvije milijarde kuna, onda za toliko treba porezno rasteretiti neto izvoznike. Vezati porez na dobit uz neto izvoz. Ili smanjiti namete na plaće izvoznika. Tri godine izvoz je rastao na kombinaciji restrukturiranja izvoznika i otvaranja tržišta EU. Sad je ta dividenda iscrpljena. Za izvoznike se u međuvremenu nije napravilo ništa što ne i za uvoznike. Krajnji je trenutak za radikalne promjene.
>>>Liderovih 1000 najvećih podiglo izvoz za 19 posto
Ako se poreznom politikom moglo pogodovati j.d.o.o.-ovima, može se i izvoznicima. Zašto porezno ne nagrađivati nove izvoznike? To je u svakom slučaju sigurnije nego smanjivati PDV ili doprinose na plaće. PDV se neće odraziti na niže cijene. Štoviše, smanjivanje PDV-a za jedan posto bit će nagrada uvoznicima i stranim proizvođačima.
Šansa za ministra Horvata
Jednako tako, smanjivanje doprinosa na plaće omogućit će dodatnu zaradu onima koji je ionako imaju. U poreznoj reformi treba prije svega misliti kako da ona pridonese zdravom rastu. A ne da se podilazi glasačima. Naravno, to je teško postići s ovakvim strankama. U dugom finišu za neke izbore, stranke, lijeve, desne, anarhističke... sve se natječu u populizmu. Nema više nijedne stranke zdravog ekonomskog razuma.
Novi ministar gospodarstva Horvat ima iskustvo u realnom izvoznom sektoru. Od njega treba tražiti da bude zagovornik novog pristupa, umjesto izlizanog i profaniranog zalaganja za ‘strukturne reforme‘. Predstojeća rasprava o poreznoj reformi dobra je prilika. U svijetu napreduju tvrtke gdje postoji ravnoteža moći direktora financija i direktora razvoja. I gdje su njih dvojica u stalnom konstruktivnom sukobu.
Za kraj samo još jedna mala opaska. Kad u sljedećim tjednima budete slušali kako je u dvije godine gospodarstvo rasterećeno za četiri milijarde kuna, sjetite se da je to isto gospodarstvo u tom razdoblju napunilo državnu blagajnu za dodatnih 13 milijardi kuna! Toliko o rasterećenju.