Najprije je on njoj poručio ovo. Onda je ona njemu rekla ono. Onda je ona novinarima izjavila ovo, a on je na to poručio ono...
Tako otprilike izgledaju izvještaji s ovotjednog ‘Dana poduzetnika‘ kojim je Hrvatska udruga poslodavaca obilježila 25 godina djelovanja. On i ona su, naravno, predsjednik Vlade Andrej Plenković i predsjednica države Kolinda Grabar- Kitarović. Govornica u hotelu Westin iskorištena je za još jednu rundu njihovih sve češćih razmimoilaženja. Odlična je to hrana za medije i opću javnost. Samo još nedostaje naslov ‘Trump i Kim složni, Kolinda i Andrej nesložni‘.
>>> Deranja: Previše filozofiramo, uvijek nešto najavljujemo, a ne provodimo i zato ne rastemo
A zapravo postoje tri mnogo važnija momenta s ‘Dana poduzetnika‘. Prvi je odavno nezabilježen dug i jak pljesak. Dobila ga je nakon uvodnog obraćanja predsjednica HUP-a Gordana Deranja. Drugi je izostanak prisutnosti bar dvadesetak važnih hrvatskih poduzetnika. A treći su moment poruke koje je za panel-diskusije kojom je skup završen odaslao novi ministar gospodarstva Darko Horvat.
Deranja bez prave podrške
Gordana Deranja je nakon dva mandata na čelu HUP-a izrasla u vrsnu glasnogovornicu poduzetnika i poslodavaca. Otpustila je kočnice i bez straha provocira politiku i političare. Na početku govora, navodeći neostvarive dosege (‘Na ljestvici Doing Business zauzimamo 25. mjesto, a prema indeksu globalne konkurentnosti 29. mjesto u svijetu, čime smo sustigli Sloveniju...‘), pokazala je kakvi smo mogli biti ‘da je bilo više odgovornosti, mudrosti i hrabrosti među našim vodećim političkim opcijama‘. Pljesak, jak i dugotrajan, koji je dobila iz dvorane dobro popunjene predstavnicima srednjih i malih tvrtki odavno nije dobio nijedan ovdašnji političar.
>>>Vatrogasci u Banskim dvorima: Plenković je peti premijer bez strategije
Nažalost, u dvorani su nedostajali brojni hrvatski poduzetnici kapitalci koji bi svojim sudjelovanjem i pljeskom govoru predsjednice HUP-a dali pravu težinu. Ovako su od aktualnih domaćih poduzetnika teškokategornika viđeni samo Branko Roglić, Emil Tedeschi i Pavao Vujnovac. Može se razumjeti, pa i prihvatiti, da većina jakih domaćih poduzetnika izbjegava pojavljivati se na javnim skupovima. Sigurno im nije ugodno ići ni k zubaru ni k bankaru, ali ipak tamo odlaze. Jer, jednom je riječ o zdravlju, drugi put o biznisu. Jedanput je u godini ‘Dan poduzetnika‘. Minimum odgovornosti bio bi da se pojave prvi ljudi velikih privatnih sustava.
Arhipelag koji nestaje
Ima tu, treba priznati, nekih nedorečenosti. Od prije 25 godina otvoreno je pitanje je li HUP trebao biti udruga poslodavaca ili poduzetnika. Poslodavci su šira baza. Tu su, uz domaće vlasnike poduzetnike, i menadžeri državnih i stranih tvrtki. Teže je tu naći zajednički interes. Osim toga, od početka idu priče ‘čiji je HUP‘. Dugo je postojao imidž da je HUP Todorićev. Sada se kalkulira da je Roglićev i Tedeschijev. Tako i dalje izostaje potrebna razina jedinstvenosti hrvatskih poduzetnika.
Zadnji pokušaj zbio se davne 2011. kad je četrdeset najvećih ovdašnjih htjelo dati podršku mjerama tadašnjega guvernera HNB-a Rohatinskog. Ali ih je preko noći ‘predomislilo‘. Od tada do danas poslovna se zajednica zapravo nije oporavila. HUP-ovci zaslužuju čestitke za četvrt stoljeća postojanja, ali kao što je Deranja poručila da ‘Hrvatska može i zaslužuje bolje‘, tako i ovdašnji poslodavci/ poduzetnici mogu i zaslužuju bolje.
>>>Samo jedan posto poduzetnika poslovnu klimu u Hrvatskoj smatra pozitivnom
Nažalost, sve govori da će ipak prevladati oportunistička taktika uspješnih sustava koji su svaki otok za sebe. Loša poduzetnička klima će ih, jedne po jedne, potapati i od arhipelaga će za pet do deset godina ostati samo pokoji otočić ili hrid. Aktualna međuoptuživanja tko je preko reda naplatio potraživanja od Agrokora samo će dodatno razjediniti poduzetničku zajednicu.
Da kolumna ne zavši u sivom tonu, valja skrenuti pozornost na poruke koje šalje novi ministar gospodarstva Darko Horvat. To su suprotni vjetrovi od onih u vrijeme Martine Dalić. Ona se gnušala ideje da politika treba odabirati pobjednike. Horvat, međutim, poručuje da hrvatska vlada treba odabrati koje su nam strateške grane i poticati investicije baš u njih. To jest rizik za političara, ali preuzimaju ga premijeri i ministri diljem svijeta. Ne može biti uspješan biznismen onaj koji nije spreman riskirati. To vrijedi i za političare.