Ova kolumna nastaje u srijedu, prije početka polufinalne utakmice Hrvatska – Engleska na Svjetskome nogometnom prvenstvu u Rusiji. Bez obzira na rezultat i ono što će se događati u borbama za prvo i treće mjesto, treba odati veliko i zasluženo priznanje reprezentativcima i vodstvu hrvatske nogometne reprezentacije. Koliko god navijačka strast gurala u emotivno pisanje, neka ovo bude pokušaj hladnog pristupa fenomenu nogometa, Svjetskog prvenstva i dosadašnjim rezultatima reprezentacije pod vodstvom Zlatka Dalića. I mogućim sličnostima i razlikama s hrvatskim poduzetništvom, makroekonomijom, politikom i psihologijom društva u cjelini.
Prema nekim procjenama, u svijetu je oko četrdeset milijuna registriranih nogometaša. U polufinalu Svjetskoga prvenstva ostala su startna 44 igrača. Izgledi da kao nogometaš dođeš u poluzavršnicu Svjetskog prvenstva su, dakle, jedan prema milijun. Naći se u bilo kojoj ljudskoj djelatnosti kojom se bavi četrdeset milijuna ljudi u najboljih četrdeset zaista je fantastičan uspjeh.
Nogomet – sport iščekivanja
Procjenjuje se da je u svijetu četrdeset milijuna registriranih nogometaša. Naći se u bilo kojoj ljudskoj djelatnosti kojom se bavi toliko ljudi među četrdeset najuspješnijih fantastičan je uspjeh. A pogotovo u medijski najeksponiranijem sportu na svijetu.
Nekomu je nogomet puko ‘guranje i udaranje lopte nogom‘. Može se i tako gledati, ali riječ je o vrhunskom majstorstvu. Pogledajte usporenu snimku izjednačujućeg pogotka Hrvatske protiv Rusije. Igranje nogom samo je po sebi neprirodno. K tome Mandžukić u punom trku prima tešku loptu, kreće postrance prema protivničkom golu. Mora paziti na loptu, vrsnoga protivničkog braniča i istodobno uočiti Andreja Kramarića koji dolazi po sredini. Iskusno oko primijetit će trenutak kad su se sreli Mandžukićev i Kramarićev pogled i nakon čega Kramarić ubrzava u ‘petu brzinu‘ i dolazi na ubačenu loptu u pravom djeliću sekunde. To su trenuci sportske genijalnosti.
>>> Zlatko Dalić proglašen počasnim građaninom Varaždinske županije
S druge strane, fenomen nogometa sve je začudniji u ovo vrijeme opće digitalizacije i smanjenja potrošačke koncentracije. Prosječni pripadnik klase konzumtarijata ima strpljenja na webu pročitati najviše tri rečenice u komadu. Odbija gledati filmove u kojima scena traje dulje od pet sekundi. A onda, evo, tjednima gotovo svakodnevno sjedi pred TV ekranom i gleda kako napadi, tj. oprezno kruženje lopte oko protivničke zone, nerijetko traju dvije do tri minute! Nogomet je čudo u nestrpljivu svijetu. To je sport iščekivanja. Fanovi su spremni čekati šezdeset ili više minuta dok se nakon mnogih neuspjeha lopta napokon ne nađe u jednoj od mreža. Ne pada mi na pamet neki drugi takav proizvod u svijetu ‘fast fooda‘ i instant- kava. Fenomen je također koliko se milijardi dolara i eura vrti u tome začudno zaraznom sportu u kojemu već i devetogodišnji talenti potpisuju neku vrstu profesionalnih ugovora.
Pouke biznisu i politici
Vratimo se uspješnim nastupima hrvatske reprezentacije. Koje paralele ili pouke mogu iz uspješnog niza izvući ovdašnji poduzetnici i menadžeri? Petnaest posto hrvatskih poduzeća stalno igra ligu prvaka, a nerijetko i svjetsko prvenstvo. Svaki izvoznik svakodnevno igra utakmicu s najboljim ‘momčadima‘ u svojoj tržišnoj niši. I mnogi su u svojim ‘sportovima‘ među četiri najbolja na svijetu. Ali i tu za uspjeh morate imati dobre igrače na svim pozicijama. Od proizvodnje preko financija i promocije do prodaje. Osim toga, domaći biznismeni upravo u ovo vrijeme mogu ponešto naučiti od izbornika Dalića. Kao što je on ponizan prema svojim vrhunskim igračima i služi se silom argumenata, a ne argumentima sile, tako i hrvatski poslovnjaci, u sve većoj opasnosti da im ključni ljudi odu iz tvrtke, a da na klupi nemaju adekvatne zamjene, što prije moraju svladati, ako nisu dosad, novu vrstu liderstva.
>>> Novi broj Lidera – Nogomet: Kako kapitalizirati svjetsku slavu
Nogomet je fenomen. Potrošači su sve dekoncentriraniji. Ne mogu u komadu pročitati više od tri rečenice. Ne vole filmove u kojima scena traje dulje od pet sekundi. A spremni su šezdeset i više minuta čekati da možda padne gol!
Na kraju obvezno je pitanje može li se na primjeru Dalićeve reprezentacije štogod naučiti kad je riječ o političkoj ekonomiji i stanju u društvu općenito. Iluzorno je očekivati da bi uspjeh u Rusiji mogao preko noći preokrenuti opće stanje u Hrvatskoj. Većina će se nakon tjedan dana vratiti svojem uobičajenom ponašanju. Ali za onih 2,5 posto (prema Mallonijevu pravilu) inovativnih, to bi morao biti poticaj. Zanimljivo je da je većina nogometnih junaka ponikla u hrvatskim klubovima, ali vrhunsko umijeće i navike (igranje obrane i napada devedeset minuta) stekla je u najboljim svjetskim korporacijama, odnosno klubovima. U Ligi prvaka! Diljem svijeta, u bankama i pravim korporacijama, na sveučilištima, bolnicama... ima na desetke vrhunskih stručnjaka koji su rođeni u Hrvatskoj. Kad već ništa drugo ne uspijeva, možda bi neki politički izbornik jednog dana, bude li sreće, mogao okupiti takvu ekipu da pokuša voditi državu.