Sveti rat za uklanjanje opasne plastike iz prirode dobio je znanstveno potkovane borce u posljednja dva mjeseca otkako su istraživači iz instituta Lawrence Berkeley National Laboratory objavili da su otkrili polidiketoenamin (PDK), polimer koji se može reciklirati a da pritom ne izgubi svojstva kao što je to slučaj s dosad upotrebljavanom plastikom.
Voditelj istraživanja Peter Christensen objasnio je da su na molekularnoj razini uspjeli stvoriti plastični materijal koji se može neprestano iznova upotrebljavati. Svaka se plastika sastoji od polimera, velikih molekula sastavljenih od manjih spojeva koji se nazivaju monomeri.
Da bi se proizveo plastični materijal, dosad su se monomerima dodavale kemikalije koje su se lijepile na njih i bilo ih je teško ukloniti u obradi. Zbog toga je i reciklirana plastika dosad bila slabijih svojstava od svojeg izvornika.
Novoj plastici, tj. PDK-u, treba samo dodati neku kiselinu da razdvoji kemijske dodatke od monomera i tako nastaje novi materijal s jednakim adutima kao i njegov prethodnik. Doduše, PDK još postoji samo u laboratoriju, ali na Berkeleyju su uvjereni da će ga uskoro, čim dobije još zelenije kompontente, odnosno čim se u njega ugrade prirodni materijali, upotrebljavati u mnogim industrijama.