Prognoze rasta hrvatskoga gospodarstva u 2019. kreću se od 2,5 do tri posto, što može pobuditi optimizam, ali i nezadovoljstvo, ovisno o tome uspoređujemo li taj rast s prosjekom svih članica EU ili samo s nama usporedivim zemljama i realnim potrebama i izazovima našega gospodarstva. Uzmemo li u obzir i faktor kvalitete i održivosti našega rasta, jezičac na vagi ipak bi otišao na stranu nezadovoljnika.
>>>Članice organizacije M&A International formirale savjetničku kuću Oaklins
U 2019. godini će se prema svemu sudeći i dalje zadržati stabilno makrookružje s niskom inflacijom, stabilnim tečajem kune, relativno niskim kamatama, smanjenim javnim dugom i znatno stabilnijim javnim financijama. Budu li se stvari tako događale, Hrvatska bi tijekom 2019. napokon mogla vratiti investicijski rejting kod ključnih agencija. Usprkos svemu navedenom ili možda upravo zbog svega navedenog, Hrvatska se sporo mijenja. Više uspavano plutamo kako nas vjetar nosi, nego što kormilarimo prema jasnome cilju, zadovoljni što je glava iznad vode.
Naše društvo ne prilagođava se tektonskim promjenama u okružju, iako je iznimno pogodno vrijeme da sami napravimo nešto važno i veliko - upozorava Željko Perić.
Poslovna zajednica već je dugo nezadovoljna brzinom i dubinom reformi. Iako je, priznati se mora, u protekle dvije godine ipak napravljen korak naprijed. Pomalo sramežljivo i u nekoliko koraka, ipak je proveden velik dio porezne reforme, rasterećenja gospodarstva i građana, rezultate čega već konzumiramo, a efekti će se i u sljedećoj godini najviše osjetiti u povećanju raspoloživog dohotka stanovništva, što je za gospodarstvo, ovisno o internoj potrošnji, vrlo dobra vijest.
Za razliku od porezne reforme, na neposredno poslovno okružje u 2019. neće tako jako utjecati planirano prihvaćanje mirovinske reforme, ali njezin sudbonosno važan utjecaj osjećat ćemo dugi niz godina nakon njezina usvajanja. Zato je iznimno važno da ova tema dobije potrebnu pozornost i da se u stručnoj i kvalitetnoj raspravi unaprijedi predloženo rješenje.
Politički vakuum za populiste
Na podizanje kvalitete poslovnog okružja jako mnogo bi utjecale i dugo zazivane reforme javne i regionalne uprave, kao velikih poslodavaca-potrošača u zemlji. Njihovo djelovanje i dalje remeti razvoj normalnih i slobodnih tržišnih odnosa, slično kao što ih je dugi niz godina remetio, za malo domaće tržište, preveliki Agrokor. I dok je problem golemog i prezaduženog Agrokora uspješno riješen u jednoj godini (možemo kada moramo!), bojim se da će se rješavanje problema pregoleme i preduboke države odgađati još jako dugo, iako je idealno ozbiljnu reformu početi u vrijeme gospodarskog rasta, manjka radne snage u realnom sektoru i suficta proračuna. U kategoriju onih reformi koje se neće dogoditi, pa tako ni utjecati na poslovno okružje u idućoj godini, stavljam također reformu zdravstva i pravosuđa. Teške zadaće ostavit će se, nažalost, za neka druga vremena.
Koji bi rizici i opasnosti mogli pokvariti naoko stabilno okružje u sljedećoj godini?
Najveća opasnost za kvalitetu poslovnog i širega društvenog okružja dolazi od nas samih. Manjak mislećih ljudi od formata u dvije najveće stranke rezultirao je nemogućnošću ostvarenja njihova kvalitetnog političkog dijaloga o ključnim temama, pa su taj vakuum popunili, i teme nametali, populisti robinhudovskog svjetonazora i ponašanja s preskromnim znanjem o ekonomskim politikama i suvremenim gospodarskim izazovima. Intelektualci i korektni poduzetnici uglavnom su prestali javno djelovati jer su zaključili da im ne treba da ih nakon svake izjave nezadovoljna strana oblati i ofarba u protivničke boje. Tako i dalje loši potezi dobivaju obilne porcije kritike, a oni dobri još obilniju porciju šutnje, pa svi živimo i djelujemo u zagađenijoj atmosferi nego što bi realno trebala biti. Naš rast će i dalje ovisiti o izvozu robe i usluga, primarno o turizmu. Dva važna čimbenika koja će odrediti granice toga rasta su ‘zdravlje‘ naših ključnih trgovinskih partnera i emitivnih turističkih tržišta s jedne te dostupnost radne snage s druge strane.
Naš će rast i dalje ovisiti o izvozu robe i usluga, prije svega o turizmu. Granice tog rasta odredit će ‘zdravlje‘ emitivnih turističkih tržišta i dostupnost radne snage - kaže Željko Perić.
Od trgovinskih partnera najbolesniji je naš najveći partner, Italija, pa nam se ostaje nadati da će i Giuseppe Conte shvatiti, kao što je shvatio i njegov kolega Cipras u Grčkoj, da reforme nemaju alternativu te se prestati inatiti Bruxellesu i učiniti sve potrebno za stabilizaciju četvrtog najvećega gospodarstva u Europskoj uniji.
Dogodine stabilno, a zatim neizvjesno
Što se tiče drugoga rizičnog čimbenika, dostupnosti radne snage, iako smo u kratkom vremenu iz velike nezaposlenosti došli do manjka radnika, teško je povjerovati da bismo samo mjerama usmjerenim na povećanje raspoloživog dohotka, a bez znatnijeg unapređenja ukupne društvene klime i poslovne infrastrukture, mogli brzo zaokrenuti trend i osigurati potrebne radnike za imalo jači gospodarski rast. Taj će problem obilježiti 2019., a zasigurno će nas mučiti i mnogo dulje.
Poduzetnici će iduće godine još jače nego dosad osjećati pritisak izazova disruptivnih poslovnih modela, zasnovanih na internetskim tehnologijama. Dosad su ih najviše osjetili i na njih se morali prilagođavati u maloprodaji robe široke potrošnje, hotelijerstvu i prijevozništvu.
Na kraju možemo zaključiti da ćemo kratkoročno, iduće godine, još poslovati u stabilnom makrookružju. No svaka prognoza za dulje razdoblje nezahvalna je iz dva ključna razloga. Prvi razlog je interni i rezultat je nedovoljne brzine kojom se naše društvo mijenja i prilagođava na tektonske promjene u okružju, iako je iznimno pogodno vrijeme da sami napravimo nešto važno i veliko, dok je konjuktura dobra.
>>>Prodaja ‘umrtvljene kompanije’ spašava i nju i Petrokemiju?
Drugi je razlog eksterni. Cijeli svijet je u košmaru, kao jedan veliki ekspres-lonac u kojemu se na povišenoj temperaturi globalnog zatopljenja kuhaju Brexit, Trumpov protekcionizam, balonirani burzovni indeksi u SAD-u, usporavanje rasta Kine, nove komplikacije na ionako kompliciranom Bliskom istoku, rastući antidemokratski trendovi u Mađarskoj, Poljskoj, Turskoj... i sve to još začinjeno skorim odlaskom Angele Merkel i Putinovim uspješnim angažmanom na slabljenju zapadnih demokracija. Taj lonac može proključati u bilo kojem trenutku i ako njegov sigurnosni ventil ne izdrži, najviše će stradati oni koji nisu na vrijeme napravili svoju domaću zadaću.