Mlada osječka kantautorica Mia Dimšić u petak je dominirala 25. dodjelom Porina, osvojivši čak šest nagrada, među kojima i one najvažnije za album i pjesmu godine. To je, nažalost, i jedino što je najveće hrvatsko diskografsko priznanje koliko-toliko zadržalo u sadašnjosti, uzmemo li u obzir da između ovogodišnje liste dobitnika i one iz cca 1997. ili 1998. i nema neke pretjerane razlike.
Baš kao prije dvadesetak godina, solidnu "berbu" imali su veterani iz Parnog valjka, slavivši u kategoriji koncertnog albuma ("Live in Pula"), produkcije i onoj daleko najbesmislenijoj u kojoj se proglašava najbolja izvedba grupe s vokalom.
>>>‘Udri jače, manijače’: Otkrivanje skulpture pionira hrvatskog funka Dine Dvornika
Razloga za zadovoljstvo imao je i Željko Bebek (album zabavne glazbe, vokalna suradnja godine za duet s Oliverom Dragojevićem), a osjećaj da se, gledajući Porin, nalazite u nekoj bizarnoj inačici legendarne komedije "Beskrajni dan", zaokružen je izborom grupe Fluentes za novog izvođača usprkos činjenici da su osnovani prije 14 godina, čak i puno ranije uzmemo li u obzir da su nastali iz grupe Nova, aktivne još sredinom devedesetih. Vjerujem da niti članovi Mayalesa ne smatraju svoj "Simbol za sunce" rock albumom, dok su se genijalci iz Chuija i njihova fantastična suradnja s Jazz Orkestrom HRT-a morali zadovoljiti nagradom u kategoriji jazza, gdje, ruku na srce, nisu ni imali pravu konkurenciju.
Što se same zvijezde večeri tiče, protiv njezinog popa za najmlađe stvarno nemam ništa, ali proglasiti pjesmu "Bezimeni" i album "Život nije siv" za vrhunce glazbene 2017. godine u Hrvata može samo netko tko glazbu gotovo uopće ne prati.
https://www.youtube.com/watch?v=bnbKMDwgOyA
Time, pak, dolazimo do najvećeg problema s kojim se susreće, u nedostatku bolje riječi, urbani ogranak naše scene, pogotovo ako se radi o izvođačima koji ne objavljuju za najveće izdavačke kuće. Zahvaljujući potpunom ignoriranju mainstream medija i nedovoljnom dosegu specijaliziranih glazbenih portala, kod usputnih slušatelja, među koje očigledno spadaju i glasači na Porinu, stječe se dojam da su rock, elektronika, hip-hop i svi drugi "alternativniji" podžanrovi u Hrvatskoj odavno prestali postojati. To ne može biti dalje od istine pošto je u prošloj godini različitim kanalima i formatima objavljeno barem desetak iznimnih albuma bendova koji u splitskoj Spaladium Areni, kao ni u pripremama i najavama dodjele, nisu bili ni spomenuti. Usprkos činjenici da neki od njih bez problema pune prostore veličine Tvornice, ponekad i male dvorane Doma sportova.
>>>Koja: Rock’n’roll je uvijek bio roba, samo je ta roba nekad imala smisla, a danas je bofl
Od glazbenih točaka vrijedi izdvojiti lijepo odrađenu naslovnu pjesmu albuma Mayalesa te fantastičan session Chuija prvo s orkestrom, a potom i Josipom Lisac, no najemotivniji trenutak čitave priče svakako je bilo javljanje teško bolesnog Olivera Dragojevića koji je putem videozida zahvalio na Porinu za životno djelo.
https://www.youtube.com/watch?v=h6LM7wRrXeE
U konačnici, čini se kako za razliku od svih nas koji ga pratimo, Porin nikad neće ostariti, već će pobjednicima zauvijek proglašavati iste bendove u istim kategorijama, potpuno nesvjestan stvarnog stanja u hrvatskoj glazbi.