Hrvatska u kojoj se uvozi slama dok se istodobno prirodni izvori te sirovine po poljima spaljuju, o zaradi od trave može samo sanjati. Zvjezdan Čorbić u svojoj posljednjoj priči iz Irske donosi razgovor s Conorom Mulvihillom, direktorom klastera irske mljekarske industrije.
U predodžbi prosječnog hrvatskog građanina Irska je neka daleka, zelena zemlja, zelena od kiša koje padaju gotovo bez prestanka, zemlja crvenokosih ljudi koji slave svog zaštitnika svetog Patrika uz obilje piva i viskija. I od nedavno, zemlja u koju se iseljava sve više Hrvata. Da, Irska je uistinu zelena, zelena boja trave dominira gotovo svim krajolicima Irske.
Ono što je važno za našu današnju priču je postupak kojim se, kao u bajkama, nekim čudnim, “alkemijskim” čarolijama, zelena trava pretvara u čisto zlato (danas poznato kao “tvrde” valute: €, US, $).
Skromnost, poniznost i služenje svrsi
Conor Mulvihill, direktor klastera irske mljekarske industrije (DII - Diary Industry Ireland) jedan je od važnih „alkemičara“. Zadužen je za lobiranje i promicanje interesa irske mljekarske industrije u Irskoj, EU i svijetu.
[caption id="attachment_383123" align="alignright" width="275"]
Conor Mulvihill[/caption]
Bio je dovoljan jedan email, dogovorili smo sastanak i evo ga, točan “kao urica”, dolazi u predvorje Ibecovih prostorija. Srdačan pozdrav i odvodi me uskim hodnicima do prostorije koja je nekada bila restoran, a sada više liči na veliku blagovaonicu. U dnu je kuhinja s aparatima za kavu, čaj, frižiderima i ormarićima za šalice i tanjure. Ostatak prostora je opremljen s desetak velikih bijelih stolova s klupama obojanim u razne, vesele boje. Pita me za što sam i odlazi napraviti kavu za mene i čaj za sebe. Nema tajnica, nema kave-kuharica, nema konobara koje donose piće.
Direktor Conor Mulvihill, čovjek koji lobira za industriju s izvozom većim od 4 milijarde eura, član Odbora direktora Europskog udruženja mljekarske industrije, sam se brine za svoga gosta, kuha kavu i donosi je za stol. Inzistira na neformalnom odnosu, oslovljavamo se imenima (nema tituliranja i prezimena). Vjerujem da ova sličica govori sve o irskom shvaćanju svoje uloge “visokog dužnosnika”: tu smo da služimo građanima i svrsi za koju smo postavljeni, a ne obrnuto. Koliko smo mi daleko do takvog mentalnog sklopa? A od tuda i kreće “alkemija” s početka priče: ljudi, njihov doprinos, razmišljanje i uporan rad stvaraju “zlato”.
Conor zna o ljepotama Hrvatske, bio je nekoliko puta i tako započinjemo razgovor o Diary Industry Ireland – DII.
DII je osnovan 1973, iste godine kada je i Irska postala članicom EU. Udruženje je starije od Ibeca (Ireland business and employer confederation), konfederacije poslodavaca osnovane 1993. godine. Danas je DII jedan od 38 klastera u okviru Ibeca. U klaster su udruženi svi prerađivači mlijeka, ali se DII na razne načine brine i o farmerima, proizvođačima mlijeka.
Irski mljekarski farmeri
Njih je danas 18.000 i godišnje isporuče više od 7 milijardi litara mlijeka. Irska danas raspolaže s više od 1,3 milijuna muznih krava i uz Novi Zeland vodeći je proizvođač mlijeka, čija se proizvodnja isključivo temelji na prirodnoj travi kao osnovnoj hrani krava. Irska je tako opet iskoristila svoje prirodne prednosti, prednosti blage klime u kojoj krave gotovo cijelu godinu provode na pašnjacima. U današnje vrijeme sve razvijenije svijesti o organskom podrijetlu proizvoda i zdravoj hrani, takav način uzgoja dobiva posebnu važnost. Velika većina irskih mliječnih proizvoda pripada skupini tzv. premium brandova i automatski ulazi u viši cjenovni razred.
Irska pamet u mljekarstvu - Full Business Lifecycle
Conor mi objašnjava specifičnosti mljekarskog sektora Irske: vertikalnu integriranost i cjelovitost poslovnog procesa - full business lifecycle. Vertikalna integriranost podrazumijeva da su farmeri u najvećem broju ujedno i dioničari, suvlasnici prerađivačkih kompanija. Na takav način uključeni su u donošenje strateških smjernica daljnjeg razvoja sektora i dijele isti interes s prerađivačima – dugoročno održivi razvoj mljekarske industrije uz povećanje profitabilnosti. Iako nema zajamčenih otkupnih cijena mlijeka, kontinuirani razvoj visoko profitabilnih mliječnih proizvoda prerađivačke industrije jamče sigurnost te da će proizvedeno mlijeko biti otkupljeno prema korektnim cijenama.
Cjelovitost poslovnog ciklusa jedna je od odlika ukupnog irskog gospodarstva pa tako i mliječnog sektora. Cijeli poslovni proces - istraživanje i razvoj novih proizvoda ili usluga, proizvodnja, financiranje, prodaja, marketing i sve druge prateće usluge odrađuju se u Irskoj, s irskom pameću i s irskim ljudima. Ciljevi su visoko postavljeni: biti lider na svjetskom tržištu u proizvodnji mliječnih proizvoda temeljenih na ishrani muznih krava isključivo prirodnom travom.
Irci 90% svojih mliječnih proizvoda izvoze u više od 155 zemalja širom svijeta. Godišnje proizvedu 240.000 tona maslaca, 120.000 tona mlijeka u prahu i oko 600.000 tona sira i generiraju prije spomenutih 4 milijarde eura prihoda od izvoza. Prerađivačke kompanije zajednički nastupaju na stranim tržištima pod istim brandom određenih proizvoda. Tako se na primjer maslac KerryGold proizvodi u više različitih kompanija, a za njegovu svjetsku prodaju, distribuciju i marketing brine se jedna od njih - Ornua. Takvim pristupom osiguravaju prepoznatljivost irskog maslaca i već su postigli da su u Njemačkoj drže najveći udio na tržištu.
Izazovi mljekara i kako ih svladati
Pitam gospodina Mulvihilla o najvećim problemima s kojima se sektor suočavao u povijesti ili se suočava i danas te kako su to rješavali. Conor se smije i kaže: “Nemamo problema, samo izazova“.
Spominje davnu 1984. i uvođenje kvota u proizvodnji mlijeka na razini EU. Irska je u to vrijeme imala više od 100.000 mljekarskih farmi. Farmerski posao uvijek je bio obiteljski biznis. U njega su bili uključeni gotovo svi članovi obitelji i pomagali su u poslovima svatko prema svojim sklonostima i mogućnostima. U najvećem broju radilo se o malim farmerima s 10-20 krava kojima je to bio dodatni izvor prihoda jer su članovi obitelji radili i druge poslove. Ova mjera EU drastično se odrazila na ove mikro-farmere jer više nisu bili konkurentni. Broj farmi se smanjio na današnjih 18.000. Opstali su oni kojima je to osnovni biznis i koji su se ozbiljno posvetili proizvodnji mlijeka.
Razvoj tehnologije, poticajne mjere za takve farmere (jeftini krediti) rezultirali su time da, unatoč drastičnom padu broja farmi, broj muznih krava raste kao i ukupna proizvodnja mlijeka.
Održivi razvoj mljekarskog sektora
U samo tri godine od 2015.-2018. broj krava je narastao od 1 na 1,3 milijuna, a proizvodnja mlijeka od 5,5 na 7 milijardi litara. Taj značajan rast istovremeno raduje, ali i zabrinjava irske mljekare. Umjesto da se prepuste samozadovoljstvu, odmah su analizirali kakve posljedice takav rast može imati na okoliš te na imidž irskih mliječnih proizvoda u svijetu kao prirodnih, organskih, ali i ekološki prihvatljivih. I pokreću projekt o dugoročnoj održivosti: Dairy Sustainability Ireland.
Cilj je postići farmaceutske standarde u proizvodnji prehrambenih proizvoda na bazi mlijeka te pomoći farmerima da zadovolje najviše ekološke standarde, povećaju profitabilnost i zadrže reputaciju Irske kao svjetskog lidera u proizvodnji mliječnih proizvoda temeljenih na ishrani prirodnom travom. U projekt su uključene sve relevantne institucije privatnog i javnog sektora –„whole of sector/whole of goverment“. Osnovni princip kojim se rukovode svi uključeni u projekt je da su zaštita okoliša i gospodarska konkurentnost jednako važne i komplementarne. Jedno ne smije biti ostvareno na uštrb drugoga.
Gospodin Mulvihll s ponosom ističe da su u Irsku privukli najznačajnije kompanije za proizvodnju hrane za bebe, Danone Nutricia i Wyeth Nutrition pa je Irska postala i najvećim svjetskim izvoznikom proizvoda za prehranu beba temeljenih na mlijeku.
Istraživanje i razvoj novih proizvoda za sigurnu budućnost
Kao jedno od najvažnijih postignuća DII-a Conor smatra osnivanje Centra za razvoj tehnologije mliječnih proizvoda (Dairy Processing Technology Centre – DPTC). Centar su 2014. zajednički osnovale najveće prerađivačke kompanije, vladina agencija za razvoj Enterprise Ireland a te sveučilište Limerick. Shvatili su da budući razvoj mljekarske industrije neće biti moguć bez znanstvenih istraživanja i ulaganja u nove, visoko profitabilne proizvode i primijenili isprobani irski recept: suradnja umjesto međusobnog natjecanja. Jer njihovo je tržište, ne mala Irska već cijeli svijet.
Danas u DPTC-u radi više od 100 znanstvenika, a prerađivačke kompanije, osnivači Centra ravnopravno dijele znanstvena otkrića i primjenjuju ih za proizvodnju novih proizvoda. Mlijeko tako postaje osnova za brojene, specijalno kreirane proizvode namijenjene prehrani beba i starijih osoba. Sve veću primjenu nalaze i u proizvodnji specijalnih molekula, sastavnih dijelova određenih lijekova.
Brexit i irski mljekari
Za kraj, otvaram i pitanje Brexita i njegov utjecaj na irske mljekare.
Conor je uvjeren da će irska mljekarska industrija bez većih turbulencija odgovoriti na ovaj, najnoviji izazov. Kako u Veliku Britaniju izvoze značajnih 26% od ukupnog izvoza ili više od milijardu eura, pripreme za Brexit u DII-u su počele čim su se Britanci na referendumu izjasnili o izlasku iz EU. Osnovan je poseban odjel - Brexit Task Force.
[caption id="attachment_383335" align="aligncenter" width="750"]
Irska izvozi 250 milijuna sireva cheddar na britansko tržište[/caption]
Prerađivači su u međuvremenu investirali značajna sredstva u otvaranje novih pogona ili na prelazak na proizvodnju drugih vrsta sireva osim Cheddara, što predstavlja možda i najveći izazov jer se radi o 250 milijuna izvoza cheddar sireva na britansko tržište. Otvorena su i nova tržišta tako da DII spremno dočekuje Brexit.
Umjesto zaključka
Nakon razgovora s Conorom Mulvihillom u meni se miješaju osjećaji ljubomore, tuge, razočaranja, ali i optimizma. Ljubomoran sam na irska postignuća u mljekarskom sektoru. Kako oni mogu, a mi ne? Tužan sam i razočaran jer čitam o stalnom, kontinuiranom propadanju našeg mljekarskog sektora: o smanjenju broja mljekarskih farmi - od 6.700 na 6.000; o smanjenju broja muznih krava na samo 136.000; o tome kako trebamo novu strategiju mljekarskog sektora?
A onda opet, kao nepopravljivi optimist, gledajući u irski primjer uspješnog „alkemijskog pretvaranja trave u zlato“, vjerujem u bolje sutra i nadam se da ćemo jednog dana i mi naša slavonska polja i ličke zelene pašnjake preko mlijeka muznih krava i visokokvalitetnih mliječnih proizvoda pretvoriti u „čisto zlato“. Još „samo“ da se dogovorimo sami sa sobom: jesmo li svjesni potencijala poljoprivredne proizvodnje i treba li proizvodnja zdrave hrane biti naš strateški izbor?
U „sudaru“ s irskim postignućima i „čudima“ uvijek na kraju zaključim isto: nema čarolije, nema „alkemije“. Iza svakog postignuća, pa tako i ovog u mljekarskom sektoru, stoje godine predanog rada, pametnog promišljanja budućeg razvoja, dosljednosti u provođenju strateških smjernica i odlučnost da se bude najbolji na svijetu.
Ostaje vjera da ako su mogli Irci, možemo i mi. Na nama je da odlučimo što mi to želimo i kakvu Lijepu Našu vidimo za 10, 20, 30 godina u ovom „globalnom selu“. I može li to „naše, hrvatsko selo“ ponuditi nešto tom „globalnom“.