Pisao mi je čitatelj Marko Matijević koji je želio podijeliti svoje iskustvo s Poreznom upravom kako bi mlađi učili na njegovim pogreškama. I on je bio mlad kad je počeo: 2007. otvorio je obrt s devetnaest godina, a posljedice pogrešaka koje je tada napravio osjeti i danas.
Kaže da su mu roditelji prije nego što je otvorio obrt godinama držali malu trgovinu koju su morali zatvoriti zbog dolaska velikih trgovačkih lanaca. Upravo su mu oni predložili da preuzme ugostiteljski objekt. Prihvatio je to, bio je to izazov za tako mladog čovjeka. Veli da je solidno radio, ali njegov je problem, naveo je, bio u tome što ništa nije znao o knjigovodstvu. Iako to nije bio njegov problem, što ćemo vidjeti poslije, započeo je priču pozivom iz knjigovodstveno-računovodstvenog servisa (za obrte se vodi samo jednostavno knjigovodstvo) u kojemu mu je rečeno da nije platio doprinose za radnike od šezdeset tisuća kuna.
Kriv zbog neznanja
– Bio sam šokiran, odmah sam počeo vraćati dugove. Sve sam ih vratio, a onda mi je knjigovođa rekao da bih sad mogao početi plaćati i svoje doprinose. Ja sam pak mislio da ih vraćam s ostalima... To je bilo još dodatnih 65 tisuća kuna duga – objašnjava Matijević.
Vrlo brzo, 2009., počela je kriza, kaže da mu je posao sve više ‘padao‘. Počelo ga je hvatati malodušje jer nije znao kako se nositi sa svime time. Odlučio je ipak ne odustati, dogovorio je reprogram duga, ali uzalud. Više nije zarađivao dovoljno da pokrije troškove i plaća državi šest tisuća kuna rate za stari dug. Slijedila je ovrha na privatni OIB, zatvorio je obrt, blokiran je... U međuvremenu dug i kamate narasli su na 320 tisuća kuna.
>>>Pravda za sve: Poduzetniku odbijen projekt jer se nije potpisao na životopis
Kaže da sada ima 32 godine i da je svoju školu platio te da želi da na njegovim pogreškama uče mlađi. Međutim, misli da je u pitanju i pogreška sustava u kojem ‘poreznici puste klinca od devetnaest godina da napravi golem dug i da ga na kraju blokiraju, ne ostavljajući mu mogućnost da poštenim radom vrati taj novac‘.
– Trenutačno sam blokiran, čekam zastaru. Uplate mi samo pokriju kamate koje su zbog visine glavnice goleme. Kriv sam zbog neznanja, ali krivim i državu koja takve stvari dopusti i od mene napravi slučaj – ističe Matijević.
Razumijem čovjeka i dijelom se mogu složiti da su krivi i u Poreznoj upravi jer bi trebali posjetiti poduzetnika čim počne kasniti u ispunjavanju obveza i za prvi ga put pitati što se događa i hoće li moći podmiriti dugove. Bez pritiska, razumije se. Možemo i načelno prihvatiti kritiku što sustav pušta da 19-godišnji klinac nagomila dug pa ga zatim prikliješti.
Ne ovisi samo o poreznicima
No budimo realni, nije to problem samo poduzetnika 19-godišnjaka nego općenito poduzetnika jer se svi moraju brinuti za svoje obveze. U knjigovodstveno-računovodstvenom servisu morali su odmah reagirati kad su vidjeli da Matijević ne uplaćuje doprinose i upozoriti ga. Ne znam što bih rekao, teško ih je tužiti jer tu nema dokaza za nemar, ali Matijević ih je angažirao upravo zato što sâm o tome nije imao pojma. A zašto bi morao i imati, on je poduzetnik koji vodi biznis, a računovođe i knjigovođe trebaju biti, kako to jednom netko reče, poduzetnikov najbolji poslovni partner.
>>>Pravda za sve: Dug put od biznismena do uličnog svirača i natrag
U svakom slučaju, hvala Marku Matijeviću što je svoje iskustvo podijelio i s Liderovim čitateljima. Vjerujem da je i sâm izvukao pouku iz cijele priče i da će u ponovnom pokušaju znati reagirati na pravi način, ali i znati odabrati tko će mu voditi jednostavno knjigovodstvo.
Post scriptum
Možemo reći da je Marko Matijević izvukao pouke iz svojeg iskustva. Iako je ostao dužan za obrt (nadamo se da će dug uspjeti vratiti), može se reći da je ovo još jedna u nizu priča s lijepim završetkom u posljednjih nekoliko ‘Pravdi‘. Naime, Matijević je u međuvremenu otvorio novi restoran, zaposlio trinaestero ljudi, kaže da ne duguje ni Poreznoj upravi ni drugima. Plaće njegovih zaposlenika veće su od prosjeka jer, objašnjava, može si to priuštiti iz poslovanja, a i želi jer cijeni svoje radnike. Cijeni ih zbog toga što je dio njih bio strpljiv još dok je imao obrt, čekali su plaću koliko god je trebalo, čak je bilo situacija u kojima su zaposlenici sami rekli da im se ne isplati plaća kako bi se od dobavljača mogla kupiti roba.