Doista svakakve gluposti može čovjek čuti o odnosima među poduzetnicima. Čini mi se da nekima od njih nije ni potrebna država (koju često prozivamo zbog loše gospodarske klime) da bi jedni drugima napakostili. Pritom je to toliko prizemno da bi čak bilo smiješno da nije žalosno. Nedavno sam takav primjer čuo od vlasnika autobuserske tvrtke.
>>>Pravda za sve: Mladi poduzetnici trebaju pravodobnu reakciju sustava
Nije želio iznijeti imena aktera ove priče (poznati su redakciji), ali radi lakšeg snalaženja njegovu tvrtku nazvat ćemo tvrtka X, a konkurenta tvrtka Y. Vlasnik tvrtke Y ujedno je upravitelj autobusnog kolodvora u gradu u kojem je i sjedište njegove tvrtke. U tome i jest problem jer on svjesno diskriminira konkurenta uskraćujući putnicima informacije o linijama na kojima vozi tvrtka X.
Prepičavajući mi tu situaciju, vlasnik tvrtke X cijelo se vrijeme smijao, čak je pomalo i ismijavao vlasnika tvrtke Y (i upravitelja kolodvora), ne želeći ga podcijeniti, nego pitajući se što mu to uopće treba.
– On mora dati informacije o našim linijama! To je zloupotreba položaja – govori mi sugovornik. Slažem se s njim, ali treba napomenuti da je ovdje riječ i o kršenju ugovora, bez obzira na to postoji li, jer moj sugovornik kaže da tom kolodvoru plaća usluge.
Ima i toga u 21. stoljeću
Sva je sreća da je moj sugovornik optimističan, ne želi zbog toga dizati galamu jer i ne trpi veliku štetu s obzirom na to da putnici ipak nekako saznaju za njegove autobusne linije. Vjeruje da će se to ipak samo od sebe riješiti, a ako se ne riješi, onda će to trebati učiniti mjerodavna tijela.
Pojedini vlasnici autobuserskih poduzeća koji su ujedno upravitelji autobusnih kolodvora uskraćuju putnicima informacije o linijama na kojima vozi njihova konkurencija. Kao autobuseri i sami su tomu izloženi na tuđim kolodvorima
Razumijem ga jer ovo je ipak 21. stoljeće pa putnici informacije mogu dobiti i na internetu, a i karte se mogu nabaviti online ili s pomoću aplikacija. Zato mi zaista nije jasno zašto bi ijedna autobuserska tvrtka pala toliko nisko i putnicima uskraćivala informacije kao da će tako zaraditi (ili oštetiti konkurenta) za milijune kuna. Možda će konkurentu tako odbiti uvrh glave tri ili četiri putnika i izbiti mu stotinjak ili više kuna. To više govori o toj kompaniji koja laže putnicima i više štete na kraju nanese sebi nego što može konkurenciji. Naime, ako je spala na takve postupke, očito joj ne ide baš najbolje, ne ulaže u nove tehnologije i ostaje zarobljenica tih niskih pobuda kojih se više ne može osloboditi. Vlasnici takvih tvrtki više razmišljaju o tome kako će naštetiti konkurentu nego o tome koliko će ulagati u razvoj.
Kultura nanošenja štete (sebi)
Međutim, istu tu tvrtku, dakle Y, govori mi sugovornik, diskriminiraju na drugim autobusnim kolodvorima čiji upravitelji također imaju autobusersko poduzeće. Što se tu događa? Među dijelom autobusera stvorena je, očito, kultura nanošenja štete konkurenciji jer vjeruju da i druge tvrtke tako rade. Drugim riječima: ‘I oni meni to rade, pa zašto i ja ne bih to radio njima!‘ A takvo razmišljanje ne može voditi ničemu nego neredu na tržištu, što se može vratiti kao bumerang mnogima koji to rade.
Jedno od rješenja jest da reagiraju prometni inspektori koji, vjerujem, znaju što se radi. Ako ne znaju, evo im prilike da, ako pročitaju ovaj tekst, reagiraju. Ako (do)znaju za to, a ne reagiraju, ili su lijenčine koje ne zaslužuju plaću koju im mi dajemo ili su pak podmićeni pa ne žele raditi. Rješenje je i to da se vlasnicima autobuserskih tvrtki zabrani da upravljaju autobusnim kolodvorima (iako ima i korektnih upravitelja kolodvora koji su ujedno vlasnici takvih kompanija).
>>>Pravda za sve: Vratila POS banci pa platila penale zbog njegove nedovoljne upotrebe
Neovisno o tome, apelirao bih na sve njih koji rade takve stvari da prestanu. Tako ne mogu uništiti konkurenciju, a zatvaraju si vrata za eventualnu buduću suradnju. A nije ni pošteno, što je jednako važno. 
POST SCRIPTUM Kad je riječ o međusobnom podmetanju klipova autobusera, o čemu pišem u glavnom tekstu, predložio bih nešto što sam učinio nedavno u ‘Pravdi‘ kad sam pozvao vlasnika betonare u Novoj Gradiški da pozove na ručak vlasnike drugih kompanija i uvjeri ih da se ne trebaju bojati da će njegova prašina naštetiti njihovoj proizvodnji. Tako trebaju i autobuseri sjesti za stol i naručiti janjetinu te se dogovoriti da više nema podmetanja klipova. Ako ne znaju kamo će sjesti, znam ja gdje ima dobre janjetine. Bez obzira na to kamo sjeli, mogu pronaći zajedničke interese, možda i zajedničke linije, jer nikad ne znate što čovjeku sa slasnim zalogajem u ustima može pasti na pamet. To je bolje nego da to rješava država.