U ovoj bih Pravdi želio nešto napisati o pomoći obitelji u slučaju smrti bližnjeg koji je ujedno bio i član neke udruge. Na primjeru HND-a možemo vidjeti kako postoji tek teoretska mogućnost da se novčano pomogne obitelji umrlog novinara, a u praksi 40 posto tog novca bit će oporezovano.
HND zbog nedovoljna protoka novca ne može plaćati troškove pogreba za svoje umrle članove, a ne može (kao prethodnih godina) ni uplaćivati pomoć od sedam tisuća kuna članovima obitelji umrlog novinara (zakonske su promjene nastupile ove godine) jer u ovom slučaju ne vrijedi članak 8., stavak 2., točka 9. Zakona o porezu na dohodak koji govori o tome kad porez na dohodak ne treba platiti: ‘Pomoći i potpore koje neprofitne organizacije isplaćuju svim svojim članovima pod istim uvjetima iz sredstava prikupljenih članarinama koja nisu ostvarena obavljanjem djelatnosti koja podliježe obvezi plaćanja poreza na dobit, a temeljem statuta i odluka nadležnih tijela neprofitnih organizacija, uz uvjet da se za isplaćene primitke ne traži niti ne daje protučinidba‘.
Buduća izmjena zakona
Poreznici su od ove godine prisiljeni oporezovati pomoć obitelji koju uplati udruga za svoga umrlog člana. Postoji mogućnost, doduše, da se pomoć uplati maloljetnoj djeci, ali u praksi djeca su punoljetna, a možda umrli novinar i nije imao djece.
Dakle, da ponovimo, pomoći i potpore udruga svojim članovima ne oporezuju se. Ipak, prema tumačenju Porezne uprave i financijskih stručnjaka s kojima se HND konzultirao, kako mi je objasnio predsjednik Saša Leković, u slučaju smrti novinara nije riječ o pomoći svome članu jer novinar koji je član HND-a od trenutka smrti više nije član, već bivši član. Stoga pomoć koja bi se uplaćivala obitelji umrlog člana za troškove pogreba tretirala bi se kao pomoć obitelji bivšeg (umrlog) člana HND-a i oporezuje se sa 40 posto, tj. tretira se kao honorar, primjerice njegove supruge.
Postoji tu, doduše, točka 8. istog članka koja kaže da se neće oporezovati ‘jednokratne potpore koje djeci u slučaju smrti roditelja isplaćuju ili daju jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave na temelju svojih općih akata te pravne i fizičke osobe‘. HND bi mogao poslati jednokratnu pomoć maloljetoj djeci umrlog novinara koju se ne bi oporezovalo. Problem je što umrli novinari gotovo uvijek imaju punoljetnu djecu, a ima i onih koji nemaju djecu.
Autori Zakona o porezu na dohodak zaista su predvidjeli mnoge situacije u kojima se neki primitak ne smatra dohotkom ili pak postoje iznimke kod nekih primitaka koje se ne oporezuju (primjerice, kada zaposlenik mora ići na vojnu vježbu, dobit će za to plaću, ali neće biti za taj dio plaće oporezovan). Zato bi možda bilo korektno da u nekoj od sljedećih izmjena Zakona o porezu na dohodak autori uglave još jednu točku u članku 8., stavku 2. U njoj bi stajalo da se pomoći i potpore neke udruge uplaćene obitelji svoga umrlog člana ne oporezuju porezom na dohodak.
Duh i kultura
Budimo realni jer zakoni nisu samo slovo na papiru nego moraju odražavati i duh vremena, odnosno društva za koje vrijede. Uz troškove pogreba, lijesa, nerijetko i grobnoga mjesta, naša je kultura takva da obitelj uvijek potroši kada izgubi svoga najmilijeg; em da ugosti prijatelje, rođake i susjede koji izražavaju sućut, em karmine nakon pogreba. Malo se ljudi usudi ta nepisana pravila ignorirati.
Dakle, u tim teškim trenucima obitelj je suočena i s dodatnim, često nemalim troškovima, i svaka joj je pomoć dobro došla. Zato razne organizacije u svojim programima imaju predviđenu i tu stavku, pa tako i HND. A onda bi država tu dobrodošlu pomoć oporezovala, kao da zarađuje na smrti. Ispada i da bi obitelj na taj način zaradila na smrti svoga najmilijeg (jer plaća porez na prihod). A i poreznici bi se našli u neugodnoj situaciji jer moraju provoditi zakon, odnosno oporezovati posmrtnu pomoć. Sve to sigurno nije bila namjera pisaca zakona.
Dakle, najbolje bi bilo, kako sam naveo, da kod sljedećih izmjena ubace u Zakon i tu mogućnost da se pomoć obiteljima umrlih ne oporezuje kao drugi dohodak, nego da se to jednostavno tretira kao pomoć. A što ona u stvarnosti i jest.
POST SCRIPTUM
Poput Hrvatskoga novinarskog društva u sličnoj situaciji su i mnoge druge udruge koje muku muče s financijama i pitanje je mogu li neke od njih uopće i pomoći u situacijama kada njihov član umre. Zato bi bilo dobro da vlasti razmisle o prijedlogu da se takva vrsta pomoći obitelji ne oporezuje jer je sigurno da država neće izgubiti mnogo novca ako svu pomoć ostavi obitelji umrlog. Objektivno, nisu svi građani Hrvatske članovi neke udruge, riječ je zapravo o manjini koja, uz to, i ne umire baš svaki dan.