Od jedne čitateljice dobio sam odgovor jednog trgovačkog suda u kojem piše da nije dobila posao zato što ne ispunjava uvjete natječaja. Naime, ona ima diplomu jednog pravnog fakulteta, a u natječaju se tražila srednja stručna sprema. Bila je jako ljutita i razočarana smatrajući da je oštećena i pitajući se kako mogu primiti na posao nekoga sa SSS-om, a ne mogu nju s diplomom pravnog fakulteta. Već dugo, oko dva mjeseca, ovaj slučaj držim u ladici jer nisam siguran da je u pravu, a s druge strane pitanje je koliko je dobro zapošljavati ljude koji su prekvalificirani za neko radno mjesto.
Naime, čitateljica se javila na natječaj koji je raspisao jedan trgovački sud za prijam u državnu službu na neodređeno vrijeme radi obavljanja poslova radnog mjesta administrativni referent – upisničar. Stručni uvjeti koji su bili potrebni su da kandidat(kinja) ima SSS ekonomske, birotehničke ili grafičke struke, najmanje jednu godinu radnog iskustva na odgovarajućim poslovima, položen državni stručni ispit i znanje rada na osobnom računalu. Odbacimo sve ove uvjete osim SSS-a, pa malo to razmotrimo.
Ne smatraju je kandidatom
U odgovoru trgovačkog suda piše da je komisija za provedbu javnog natječaja ‘ne smatra kandidatom prijavljenim na natječaj‘ jer joj je prijava nepotpuna i nije ispunila uvjete natječaja, odnosno kao razlog komisija navodi da uz prijavu nije dostavila presliku svjedodžbe kojom dokazuje završetak srednjoškolskog četverogodišnjeg obrazovanja.
Čitateljica, diplomirana pravnica, smatra da je zakinuta jer nije dobila posao za koji se tražila srednja škola. No za poslodavca prekvalificirani kandidat nije dobar izbor jer od njega može očekivati da će ubrzo potražiti novi posao.
Na prvi pogled zaista zvuči malo glupo jer čitateljica ima diplomu, pa je samim tim jasno da je završila i srednju školu. No iz njezine diplome s pravnog fakulteta ne vidi se koju je srednju školu završila, a u natječaju se tražila ona ekonomske, birotehničke ili grafičke struke, pa je očito da čitateljica, koja će se pretpostavljam naljutiti ako pročita ovu Pravdu, nije u pravu i nije dokazala da ispunjava uvjete natječaja.
Druga je stvar što većina nas misli da je taj posao jednostavan i da ga mogu, u nedostatku boljeg, raditi i teorijski fizičar i frizerka jer, ruku na srce, nije neka filozofija raditi na upisniku. Usput, kad već pišem o tome, nameće se pitanje zašto su za taj posao potrebni baš kadrovi ekonomske, birotehničke ili grafičke struke? Meni to baš nije jasno, osim ako se u tom natječaju namještalo zapošljavanje za određenoga kandidata. Ali to sad nije bitno, čitateljica definitivno nije u pravu.
I ja sam se ljutio nizašto
Mnogo sam puta čuo kritike drugih kako je glupost da se odbacuju prijave za posao onih koji imaju diplome bez obzira na to što se traži SSS. I sâm sam nekoć, u potrazi za poslom, nekoliko puta doživio da mi kažu da sam prekvalificiran. Bio sam svaki put ljutit, ali sam poslije shvatio da nemam pravo ljutiti se. Naime, prekvalificirane kandidate vrlo često odbacuju i državne i privatne tvrtke, i javne ustanove i privatne udruge građana.
Zašto je to tako? Pretpostavimo da se raspiše neki natječaj u kojem se traži SSS upravnog smjera, a javi se netko s diplomom pravnog fakulteta. Te su struke već bliske, ali će najvjerojatnije ipak biti primljen onaj sa SSS-om i to zbog jednostavnog razloga – zaposle li kandidata s diplomom, on će prvom prilikom, nađe li bolji (ili kreativniji) posao, dati otkaz i otići. Toga se poslodavci boje jer ako već primaju nekoga, žele ga dulje zadržati, a ne razmišljati o tome da će vrlo brzo morati tražiti novog zaposlenika s kojim će gubiti vrijeme dok ga ne uvedu u posao.
Dakle, kako se god okrene, koliko to mnogima bilo čudno, odluka trgovačkog suda je ispravna, bilo s pravne, bilo s praktične strane. Dragoj čitateljici zaista od srca želim da se ne živcira i troši svoju energiju bez potrebe i da što prije, ako već nije, nađe posao. Ako ništa drugo, danas se ipak lakše nađe posao nego što je to bilo do prije samo godinu ili nešto više.
POST SCRIPTUM
Jednom sam se natjecao za posao u jednoj državnoj instituciji. Imao sam iskustvo radeći u velikoj tvrtki baš taj posao, prošao sam test i došao na razgovor gdje sam opisao (iz iskustva) što bih ja uradio u određenoj zamišljenoj situaciji. Na kraju mi je predsjednik komisije rekao sljedeće: ‘Znate što, ja mislim da ste vi idealan kandidat za taj posao.‘
Bio sam zaprepašten, nakon toliko neuspjeha izgleda da sam dobio posao. Javio roditeljima, u kafiću nazdravio sebi u čast, a onda su mi javili da nisam prošao.
Kasnije sam saznao da sam na testu osvojio najviše bodova, koji se nisu mogli oduzeti, ali da kod intervjua članovi komisije mogu iznijeti ‘svoju slobodnu sudačku procjenu‘.