Da je stvar s nedostatkom radnika već vrlo nezgodna za poduzetnike, potvrđuju nam primjeri o kojima možemo čitati, no baveći se ovim poslom, imam priliku razgovarati s poduzetnicima koji mi predlažu neka rješenja kako da dođu do radnika. Glavna sam uloga u tim rješenjima ja jer sam podrijetlom iz Bosne. Tema, dakle, nije nova, ali želio bih i osobnim iskustvom pokazati kako sustav kvota za strance, osim što ograničava broj prijeko potrebnih uvezenih radnika, često ne funkcionira dobro i s onima kojima damo radnu dozvolu.
>>>Legalizacija: Država ubrala 1,6 milijardi kuna, ali to nije sve!
I prije je bilo upita mogu li se naći radnici u Bosni koji bi došli raditi u hrvatske tvrtke, no nedavni poduzetnički poziv bio je posebno znakovit i napokon je potvrdio da moramo upaliti alarmnu lampicu. Samo ako nije kasno.
Kažem, do sada su poduzetnici od mene tražili pomoć dok smo razgovarali o nekoj drugoj temi vezanoj uz tekstove koje bih pripremao, no nedavni slučaj posebno je znakovit. Nije bilo nikakvog razgovora o temi za Lider, nego je čovjek mene nazvao, što bi rekli u mojoj Bosni, mahsuz (posebno) zato kako bih mu pomogao. Tu vidim razliku između dosadašnjih razgovora (usput pitaju znam li ljude koji bi radili, što znači da su im trebali, ali nije im dogorjelo do nokata) i ovog poziva koji mi govori da su čovjeku prijeko potrebni ljudi za rad.
Kakva Njemačka!
Ti znaš ljude u Bosanskoj krajini, pitaj ih bi li došli raditi. Osigurat ću im smještaj, koji, doduše, nije nešto, ali pristojan je, plaćen topli obrok i plaću od sedam tisuća kuna neto. Kako je tvoj kraj blizu, moći će svakog vikenda ići kući, ja ću im osigurati i kombi – vapeći kaže mi poduzetnik. I, doista, uvjeti nisu nimalo loši, besplatan stan i jedan obrok, plaćen put do kuće. Doista, kad pogledaš, pa tko bi od mojih zemljaka htio ići u Njemačku ili Austriju, čak i u Sloveniju, kad može naći posao 40-ak kilometara od kuće? Doduše, poslodavac preferira one s hrvatskim državljanstvom, kojih u mojem kraju ima mnogo (Tuđman je šakom i kapom mojim zemljacima dijelio domovnice zarad nekih svojih ciljeva), ali spreman je zaposliti i one bez državljanstva u sklopu kvota za strance. No posebno me zaprepastilo, ali i potvrdilo da smo zašli u slijepu ulicu, kad mi je rekao sljedeće: ‘Imat ćeš i ti nešto od toga, vjeruj mi, nećeš požaliti.‘
>>>Pravda za sve: U poreznim ispostavama imaju različite formulare za istu stvar
Podsjetilo me to na razgovor s građevinarom prije otprilike godinu dana, što sam tada i objavio u ovoj rubrici, naravno, bez navođenja imena. Da podsjetim, rekao mi je, nađem li mu radnike, za svaki njihov odrađeni sat dobit ću jedan euro. Napomenuo sam mu da dolje imam kuma, a i, ruku na srce, ja financijski solidno stojim, pa bi te eure bilo bolje dati njemu. No ni kum nije nikoga mogao naći, što zbog toga jer su ljudi već neko vrijeme masovno odlazili na Zapad, što zbog toga, kako mi je rekao, jer ne može jamčiti da će ti ljudi koje bi poslao dobro raditi, hoće li možda potkradati poduzetnika itd.
Pusti demagogiju
Pozivamo poduzetnike da iznesu svoje probleme. Tragom vaših napisa, upućivanjem na apsurde u pojedinačnim slučajevima upozoravat ćemo na nedostatke sustava u cijelosti i tako poduprijeti čitatelje Lidera kao pojedince u njihovim neravnopravnim sporovima s glomaznom državnom upravom.
E-pošta: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Tel. 01/6333-548
Adresa: Edis Felić, Lider,
Savska 41, 10144 Zagreb
To sam rekao i posljednjem sugovorniku na tu temu, koji je pak mene nazvao. U znakovitim riječima mojega kuma otkriva se zamka koja čeka poduzetnika kad se radnici uvoze putem kvota. O tome je Lider nedavno pisao navodeći problem da se kvota potroši s radnicima koji se, ako ne zadovolje, ne mogu zamijeniti novima. U posljednjih godinu dana mislim da me je desetak poduzetnika pitalo mogu li im naći radnike. Ni jednoga im nisam našao, ali svi ti upiti, a posebno ovaj posljednji u kojem je, ponavljam, poduzetnik nazvao mene, jasno sugerira vlasti da prestane s demagogijom da ćemo tako naštetiti nezaposlenima koji su na birou.
Da se oni mogu zaposliti, ne bismo uvozili radnike. Zato, bez obzira na to što je Vlada nedavno povećala kvote stranaca s 31 tisuću na 35,5 tisuća, apeliram da ukine kvote i omogući uvoz radnika onako kako to rade Slovenci: tvrtka mora pitati tamošnji zavod za zapošljavanje ima li radnika određenog profila i ako se takvi nakon sedam dana ne jave, ima pravo uvesti ih koliko ih treba.
POST SCRIPTUM
Da ni bosanski poduzetnici više nemaju na raspolaganju radnu snagu, možda svjedoči primjer jednoga koji se do sada baš i nije dokazao kao ljubitelj radničkih prava. Mnogo je radnika plaćao na crno, većinu je držao na minimalcu, a radnici, bojeći se otkaza, nisu smjeli ni pisnuti. No posljednjih godinu i pol situacija se počela mijenjati. Kad mu je radnica rekla da daje otkaz jer ne može više ‘ovako raditi‘, odgovorio joj je: ‘Idi sad tri tjedna na godišnji i vrati se da se dogovorimo o plaći i tome na kojemu mjestu želiš raditi.‘ Znao je da će joj teže naći zamjenu, možda i zbog toga što su ljudi došli u situaciju da mogu birati, odnosno da ne žele raditi kod takvog poslodavca koji je izrabljivao radnike.