U ovoj priči navest ćemo primjer kako se zbog banalne pogreške može izgubiti unaprijed osiguran novac. Sporno je mjesto potpisa avala, odnosno jamca na mjenici, zbog čega je županijski sud poništio presudu općinskog suda. U primjeru koji imamo direktor tvrtke potpisao je kao odgovorna osoba da će tvrtka mjenicom platiti dug i ujedno se pojavljuje kao fizička osoba avalist (jamac) koja će i osobno jamčiti povrat duga drugoj tvrtki. Upravo on osporava potpis avala.
>>> Pravda za sve: Najbolji je precizan ugovor o zabrani prelaska radnika konkurentima
Nazivi tvrtki i njihovih direktora poznati su redakciji, ali ne želim ih spominjati jer nisam siguran je li dužnik A namjerno napravio propust da njegov potpis kao fizičke osobe ne vrijedi ili je to bilo sasvim slučajno, a ni Vrhovni sud još nije presudio ima li pravo općinski ili županijski sud.
Riječ je o dugu od 3,1 milijuna kuna tvrtke A čiji je direktor potpisao mjenicu kao odgovorna osoba; na tom je mjestu i tvrtkin žig. To nije sporno u ovoj priči, no tvrtka B nije se mogla naplatiti (samo u manjem iznosu) jer je tvrtka A otišla u stečaj. Ipak, s obzirom na to da su u tvrtki B znali da je direktor kao avalist potpisao da će dug biti vraćen, mirnije su spavali.
Pogrešni zaključak
Poduzetnik je dugovao novac drugom poduzetniku. Na mjenici je stajalo da je tvrtka dužna taj novac, a i sâm direktor tvrtke dužnice, koja je u međuvremenu otišla u stečaj, potpisao je osobno jamstvo (aval) kao fizička osoba koje je poslije zbog formalnosti osporio na sudu.
U Zakonu o mjenici (čl. 30. st. 3.) piše: ‘Za davanje avala dovoljan je potpis na licu mjenice, osim ako je u pitanju potpis trasata (dužnika) ili trasanta (izdavatelja mjenice).‘ Općinski sud presudio je u korist tvrtke B, tj. da joj tvrtka A isplati 3,1 milijun kuna duga i zatezne kamate te plati troškove suda, a ako to tvrtka A ne može zbog stečaja, dug će morati podmiriti njezin direktor kao avalist. Međutim, u sudskoj dokumentaciji vidi se da je direktor tvrtke A najprije negirao da se uopće potpisao kao avalist ustvrdivši da je riječ o falsifikatu, no grafološkim vještačenjem utvrđeno je da je to ipak njegov potpis. Nakon toga, s obzirom na to da je sud u cijelosti prihvatio nalaz vještaka, presudio je u korist tvrtke B, tj. da se može naplatiti ili od tvrtke A ili od direktora kao fizičke osobe. Uslijedila je žalba tvrtke A i njezina direktora županijskom sudu koji je poništio presudu općinskog suda.
>>>Pravda za sve: Porezni dug preostao nakon stečaja ne bi trebao biti kriterij za jamstvo
Naime, prihvatio je argument žalitelja da potpis avalista (za koji je prije toga tvrdio da je falsifikat) nije u skladu s već citiranim člankom 30. Zakona o mjenici u kojem piše da je za davanje avala dovoljan potpis na licu mjenice. U ovom slučaju, naime, potpis direktora kao fizičke osobe s njegovom adresom i OIB-om nije bio na licu mjenice, nego na poleđini, pa je županijski sud zaključio da je općinski sud ‘pogrešno zaključio da je tuženik osobno potpisao mjenicu kao avalist te da je pogrešno primijenio čl. 30. Zakona o mjenici‘.
Izgubljeni rat?
Dakle, banalna stvar mogla bi skupo stajati tvrtku B ako Vrhovni sud utvrdi da je potpis na licu mjenice jedini koji vrijedi. Iako sam na strani tvrtke B koja potražuje svoj novac, na osnovi sudske dokumentacije čini mi se da neće biti ništa od povrata duga direktora kao fizičke osobe, jedino još ima malo nade da se naplati od tvrtke A u stečajnom postupku. Bojim se da u ovom slučaju županijski sud ima pravo.
>>> Pravda za sve: I dalje nećemo znati tko smije pokapati mrtve
Ma koliko nam se to činilo kao banalan problem, u zakonu se izričito navodi da potpis mora stajati na licu mjenice. Ne piše da mora stajati na mjenici pa da se može staviti ili na lice ili na poleđinu. Za gubitak potraživanja (odluči li Vrhovni sud u korist tvrtke A) svakako će velikim dijelom biti kriva i tvrtka B čiji direktor nije pazio što radi. Ovo je dobra pouka mnogim, pogotovo malim poduzetnicima koji nemaju vremena brinuti se za takve formalnosti, ali koje ih mogu stajati, kao u našem primjeru, možda i tri milijuna kuna.
POST SCRIPTUM U ovom primjeru nije baš najjasnije je li direktor tvrtke A namjerno potpisao jamstvo (aval) na poleđini mjenice ili slučajno, pa zato, kako sam naveo, i ne želim iznositi imena, nego priču pišem zato što je dobar primjer male pogreške s velikom posljedicom. Ipak, podsjećam da je najprije negirao da je riječ o njegovu potpisu, ustvrdivši da je falsifikat, a onda je grafološkim vještačenjem utvrđeno da je aval ipak potpisao. Pa ako je uporno lagao da je riječ o falsifikatu, nije isključeno da je aval namjerno potpisao na poleđini mjenice, suprotno Zakonu o mjenici. Zapravo, vjerujem da je to učinio namjerno, vjerojatno shvativši da ovi u tvrtki B ništa ne ‘kuže‘. To je nemoguće dokazati, osim ako direktor sâm to ne prizna.