Što napraviti da blagdane doživljavamo sretni, a ne isfrustrirani? Ili je možda bolje postaviti pitanje što (ne)radimo da blagdane doživljavamo isfrustrirani. U vrijeme blagdana, posebice prosinačkih većina građana Hrvatske osjeća veliki nesrazmjer između očekivanja i realnosti što učestalo rezultira frustracijom.
I ovih predblagdanskih dana nije ništa bolje, a kako da izbjegnemo situacije koje nam redovito „zagorčaju“ prosinac savjetuje Dane Cvijanović, TRE terapeut, loyalty član Virtualnog ženskog poduzetničkog centra i vlasnik obrta Vetriver iz Zagreba.
Vjerujem da je sreća naše prirodno stanje i da ništa ne trebamo raditi da bi postali sretni, već da trebamo tražiti na koje sve načine se činimo nesretnima/isfrustriranim (a uvjereni smo da nam drugi nešto čine). Ovakav način gledanja na svijet nas vadi s mjesta žrtve i stavlja na mjesto moći. Ako sam sebi podmećem klipove i na neki (najčešće nesvjestan) način doprinosim svojoj frustraciji, onda postoji i način da ja to promijenim. Prvi korak je uvijek osvještavanje. Ono što uvijek mogu pronaći ako zastanem i pogledam u sebe su moja očekivanja. Očekujem od sebe da trčim po shopping centru i nađem najbolje darove za svoje najbliže (ne pitam se želim li to stvarno, treba li mi to i treba li to njima). Možda očekujem i sam savršen poklon pa ga ne dobijem. Možda očekujem da hrana i kolač budu savršeni... očekujem da pijani susjed ne baca petarde u moje dvorište, da se stric ne napije, a najbolja prijateljica ne posvađa sa svojim mužem...- uočava terapeut i poduzetnik Dane Cvijanović.
>>> Kako preživjeti Božić – savjeti Rosie Kugli
I tako zbog naših velikih očekivanja i nesrazmjera s onim što ozbiljimo, vrijeme božićnih blagdana postaje izvorište velike frustracije. Kako odraslih tako i djece, jer iako se smatra da bi božićni blagdani njima trebali biti sretni, teško će se to i dogoditi uz – frustrirane roditelje.
Vjerujem da smo frustrirani tokom čitave godine, a da to u vrijeme blagdana doseže svoj vrhunac. Neki zajednički nazivnik bi bio da ne živimo u skladu s vlastitom prirodom. "Živimo" diktate društva, davno nametnute stavove roditeljskog doma, a ne zastanemo i ne upitamo se treba li nam to. Ne poznajemo svoju istinsku prirodu. Znamo što „trebamo", što nam se isplati, što je prihvatljivo, ali ne i ono što doista jesmo i što želimo. Živeći na taj način sreća i ispunjenje su nam nedohvatljivi. Frustracija je zajamčena – upozorava terapeut Cvijanović.
Izvorište naše frustracije uvelike leži i u uspjerenosti naših života prema materijalnom dobru, te svenazopnom – konzumerizmu.
Ne poznavajući sebe ne poznajemo niti vlastitu vrijednost i moguće da taj osjećaj nevrijednosti pokušavamo kompenzirati skupim poklonima ili pokušavamo prikazati koliko smo moćni time koliko imamo, možda i kupujemo ljubav...U vremenu smo i kada smo izrazito okrenuti pokazivanju na sve strane, kao da je iznimno „orbi et urbi" pokazati koliko imamo. Zašto nam se to događa, gdje smo izgubili skromnosti i užitak u malim stvarima? I na ovo sam djelomično odgovorio u prošlom pitanju. Ako nije veliko, skupo, pompozno, impresivno, nije ništa. Velika potreba za viđenošću i priznanjem koje fali tako velikom broju nas pa opet to pokušavamo kompenzirati. A i kako pokazati „bezvezan" poklon na facebooku, to nam neće donijeti previše lajkova – „dijagnosticira“ poduzetnik i vlasnik obrta Vetriver.
Te naglašava da nije siguran je li to dobra vijest ili ne – ali jedno je sigurno – niti jedan blagdan, pa tako i nadolazeći Božić mnogi jednostavno ne mogu proći za većinu građana Hrvatske bez frustracije, razočaranja i "negativnih" emocija.
Staviti ovo očekivanje pred sebe je garancija za upravo ono što želimo izbjeći. Dakle, nije pitanje hoćemo li biti frustrirani, razočarani i "negativni", već je pitanje kako postajemo takvi i ostajemo li u tome, ili smo voljni odustati od toga. Jesmo li voljni biti bliski, otvoreni, ranjivi, iskreni i autentični s ljudima? Jesmo li voljni reći žao mi je, vidim te i čujem te? Jesmo li voljni reći što nam nije ok na nježan način? Jesmo li voljni ostati otvoreni i kad nas ne vide, povrijede, kupe "krivi" poklon, ili odlazimo u zamjeranje, dramu, okrivljavanje, napad, frustraciju? Izbor je naš. Da bi proveo blagdane u miru, ljubavi i sreći moram osvijestiti na koje načine blokiram ovo prirodno stanje i pitati se što mi je potrebno da izađem iz toga. Mogu li usporiti i pronaći strpljenje za sebe i druge? To me možda dovede do onakvih blagdana kakve želim za sebe i za druge – zaključuje Dane Cvijanović za sve koji se neće uspjeti snaći u blagdanskom ludilu i groznici koja nas trese već danima.