Kad mu krajem travnja istekne godišnji odmor, Mile Turkalj, sad već bivši predsjednik Uprave slunjskog trgovačkog poduzeća Kordun d.d. odlazi u mirovinu s radnim stažom od 54 godine ostvarenim u toj tvrtki. Njegovu vodeću ulogu preuzeo je sin Tihomir Turkalj, koji je bio član Uprave s 11-godišnjim radnim iskustvom u Kordunu, a u Upravi mu se pridružila sestra, Katarina Turkalj.
[caption id="attachment_380120" align="aligncenter" width="745"] Mile Turkalj i Katarina Turkalj; foto Mladen Volarić[/caption]
Turkalji su u pretvorbi i privatizaciji potkraj 90-tih postali većinski vlasnici Korduna, a vlasništvo s njima dijeli još 60 malih dioničara, tadašnjih zaposlenika Korduna i članova njihovih obitelji koje je, kao prognanike država potaknula na povratak u Slunj dodjelom besplatnih paketa od po 500 dionica.
No, što su zapravo dobili nakon gotovo petogodišnje okupacije slunjskog područja na kojem je bila maloprodajna mreža Korduna?
Predratna procjena vrijednosti temeljnog kapitala Korduna, kaže Mile Turkalj, bila je oko 11 milijuna DEM, a poslijeratna procjena vrijednosti zatečene imovine bila je oko 10 milijuna kuna.
[caption id="attachment_380122" align="aligncenter" width="750"] Pogled s kompleksa kod Magazina na Rastoke; foto Mladen Volarić[/caption]
Kordun je ipak preživio, uz Pomoć PBZ-a i Croatia osiguranja koji su uskakali za plaće, ali najveću ulogu u oživljavanju tvrtke imali su stari dobavljači.
- Podržali su nas produženim rokovima plaćanja, a ni to ne bismo bili dobili da otprije nismo imali korektne odnose i povjerenje. Čak je za vrijeme progonstva u Zagrebu nešto naših ljudi bilo zaposleno kod tih dobavljača. Prethodno stečeno poslovno i ljudsko povjerenje među partnerima mnogo znači u takvim kriznim situacijama – priča Mile Turkalj.
Od svega je ostalo 15 objekata u koje je trebalo uložiti, a zapravo početi ne od nule, nego iz minusa, kad se uzme u obzir popravak objekata i povratak ljudi iz progonstva, ili Hrvatske vojske, koja je mnogima postala alternativa radu u Kordunu.
[caption id="attachment_380124" align="aligncenter" width="750"] Mile Turkalj ispred ruiniranog Magazina, na mjestu budućeg turističkog kompleksa; foto Mladen Volarić[/caption]
Karijeru u Kordunu Mile Turkalj započeo je kao trgovac-prodavač 1. rujna 1963. godine, bio je i skladištar, nakon završetka srednje škole radio je u knjigovodstvu i komercijali, u međuvremenu je uz rad završio i Višu upravnu školu u Zagrebu. Za direktora Korduna imenovan je 1979. godine, otkad je na rukovodećem položaju, bilo kao direktor, bilo kao predsjednik Uprave. Sinu Tihomiru u Upravi se pridružila i sestra Katarina s dragocjenim iskustvom u komercijali, posebice vezanom za uvozne poslove, stečenim u Zagrebu, u Gramatu i Pevecu.
Predviđajući sve teža vremena za trgovinu, nestranački čovjek Mile Turkalj prije nekoliko godina oživio je staru ideju o izgradnji turističkog naselja iznad mosta preko Rastoka. Nakon nekoliko izgubljenih godina u tipično hrvatskim administrativnim labirintima, Kordun je krenuo u gradnju turističkog kompleksa uz ruinirani povijesni objekt Magazin. Po prvotnom planu, na prostoru većem od pet hektara, investicijom od 45 milijuna kuna predviđena je izgradnja restorana, kampa s bazenom i dodatnim ‘mobile-homeovima’, hotela, te sportskim sadržajima, no, u nedostatku kvalitetne financijske podrške, projekt je reduciran na investiciju od 28 milijuna kuna. Od toga je upravo u tijeku izgradnja restorana s prilaznom cestom i parkingom, što je investicija od šest milijuna kuna, od čega sâm Kordun osigurava pet milijuna.
- Ne radi se tu samo o zovu zavičaja, kaže Katarina Turkalj, već i o diverzifikaciji poslovanja.
Kordun posluje pozitivno. Međutim, 15 trgovina u okruženju staračke populacije s niskim primanjima ne obećava da će turistička sezona moći dugo pokrivati minuse poslovanja tijekom zime i proljeća.
Turkalji izlaz vide u turizmu. Grade turističko naselje, a restoran planiraju otvoriti do kraja lipnja. Unatoč odbijenici HBOR-a za kreditnu podršku za ostatak projekta, Mile Turkalj ipak vjeruje da će osigurati financijsku potporu za završetak cijelog projekta. Što ga prije dovrši, to će tvrtka biti manje financijski izložena odnosno prije će se investicija početi vraćati, i u bliskoj budućnosti postati stabilizator financijskog poslovanja cijelog Korduna, koji se u trgovačkom sektoru u situaciji s obližnjim ‘mekim trbuhom Hrvatske’ na granici s BiH neće moći dugo nositi. A problem kadrova, unatoč svojih sadašnjih 100-tinjak zaposlenih, morat će rješavati uvoznom radnom snagom.