Većina analitičara uglavnom hvali Zdravka Marića kao najboljega ministra financija koji je uspio obuzdati bujanje javnoga duga. Nema sumnje, odlično postignuće. No ista ta većina zaboravlja da unatoč svim akcijskim planovima i poreznim ‘reformama‘ porezni i ini pritisci na poduzetnike rastu. Da, gospodarstvo je u uzletnoj fazi, ali ono raste oko dva-tri posto, a prihodi proračuna, ovisno o metodologiji, barem dva-tri puta više.
Dakle, prihodi i dalje ne rastu u skladu s rastom BDP-a. BDP je suviše skroman, a svi ostali trendovi (demografija, iseljavanje, pad potencijalnoga rasta, pad konkurentnosti…) izrazito su loši. Uz to, i Marić (okej, pošteno bi bilo reći Vlada) čini standardnu pogrešku – u vrijeme rasta ne štedi. Kako god nazvali ono što se globalno valja – krizom ili poremećajem – prelit će se i u naše dvorište, i opet nećemo imati alate za borbu protiv neizbježnoga dijela ciklusa koji vuče na dno.
Upravo stoga analitičarka Raiffeisen banke Zrinka Živković Matijević upozorava da više od rasta rashoda brine činjenica da se struktura proračuna minimalno mijenja u smjeru koji bi odražavao priželjkivano jačanje otpornosti i održivosti, ne samo javnih financija, nego i gospodarskog rasta.
Hrvatska trenutačno ima ‘sreće‘, kako kaže Željko Lovrinčević s Ekonomskoga instituta, jer se javne financije krpaju doznakama iz inozemstva i EU-sredstvima, a refinanciranje javnoga duga zbog niskih je kamata jeftinije. No jednom kada se ti izvori iscrpe, netko će morati priznati da je car gol.
Cijeli tekst možete pročitati u tiskanom i digitalnom izdanju poslovnog tjednika Lider.