Nakon što su međunarodne rejtinške agencije podignule hrvatski kreditni rejting, euforija se ubrzano širi i Hrvatska se po tko zna koji put (samo)proglašava gospodarskim čudom. Heterodoksne ekonomiste i sve druge iz struke koji su u posljednjih gotovo trideset godina pokušavali dati objektivan i stručan osvrt na ekonomsku politiku koja se vodila u tom razdoblju obično se napadalo sa svih mogućih strana i nazivalo kojekakvim imenima. Možda je vrijeme da u interesu svih nakon gotovo trideset godina demistificiramo hrvatski gospodarski model.
>>> Plenković: Vlada je svjesna problema u državi, ali i ponosna na makroekonomska postignuća
Razvojni model u Hrvatskoj, utemeljen na uvozu, precijenjenoj kuni, propaloj privatizaciji, zaštićenim bankama..., nije se mijenjao, osim fiskalne politike. Gdje ćemo biti za sljedećih trideset godina ako ga ne promijenimo? Upravo ovdje gdje smo danas. Bit će to pravi povratak u budućnost. Pardon, prošlost.
Kamo nas je doveo gospodarski model utemeljen na uvozu, jakoj (precijenjenoj) kuni, propaloj privatizaciji, ekonomskom instrumentariju vođenom u Excelu, jakim i zaštićenim bankama nauštrb njihovih klijenata, političkim ciklusima (stalnim promjenama ekonomske politike zdesna nalijevo), nedjelotvornim tržišnim institucijama, deindustrijalizaciji, odljevu ljudskoga kapitala, zatiranju izvoza, javnoj potrošnji prilagođenoj potrebama što boljeg izbornog rezultata, gotovo nepostojećoj politici vođenja javnog duga, nepostojećoj smišljenoj i racionalnoj regionalnoj politici razvoja, pretjeranoj centralizaciji, negativnome prirodnom prirastu, mlakoj potpori rastu i razvoju poduzetništva, nikakvoj potpori istraživanjima i razvoju, fiskalnoj politici koja se stalno mijenja, više od 60 posto zakona donesenih u hitnoj proceduri, uništavanju brodograđevne industrije u korist trgovine, uništavanju proizvodnje u korist usluga?
Gdje su tranzicijski konkurenti
Nitko ozbiljan ne govori o devalvaciji ili deprecijaciji, nego o vođenju monetarne politike kune prema euru na razini od 7,30 umjesto 7,60. Uostalom, od 1989. do 2016. prosječna godišnja stopa rasta BDP-a u Hrvatskoj bila je nula posto.
Pogledajmo brojke i bez ikakvih emocija ili stajališta (lijevih, desnih, centra ili bilo kojih drugih) donesimo zaključak. On glasi: Hrvatski BDP danas je 0,07 posto veći u odnosu na onaj iz 1989., prema podacima USDA-ova International Macroeconomic Databasea. Razvojni model, a on je uvijek isti jer se u Hrvatskoj nije mijenjao u posljednjih trideset godina bez obzira na promjene vlasti (mijenjala se samo fiskalna politika, a monetarna je bila usidrena uz tečaj prejake kune), naše je gospodarstvo zacementiralo na trideset godina i danas nas dovelo onamo gdje smo bili prije trideset godina. Što se u međuvremenu događalo s ostalim usporedivim zemljama? Gdje su one danas u odnosu na 1989. prema razini BDP-a?
>>> Konkurentnost – Veliki uspjeh: Preskočili smo Brazil… i pali za jedno mjesto
Pogledajmo podatke: Nažalost, dio tog rezultata odnosi se i na ratnu agresiju koju je Hrvatska pretrpjela i u kojoj je velik dio industrije bio uništen. Međutim, kad bismo gledali podatke samo od 2000. ili 2010., prema njima Hrvatska znatno zaostaje za gotovo svim zemljama tranzicije i na začelju je Unije. Stoga u superlativima govoriti o cjelovitoj poreznoj reformi, očekivanom proračunskom suficitu i sličnim stvarima nema podlogu u objektivnoj stvarnosti.
‘Ekonomski ubojice‘
Suficit i podizanje kreditnog rejtinga posljedice su oporavka eurozone, svjetskoga gospodarstva, pada kamatnih stopa zbog politike kvantitativnog otpuštanja središnjih banaka, povoljnijih uvjeta zaduživanja, a ne zbog vođenja smišljene ekonomske politike. Da je to rezultat vođenja smišljene ekonomske politike, ne bismo danas bili na razini 1989. Objektivna primjedba bila bi da je 2017. bila prva godina ove vlade i njezina ekonomskog modela. S vremenskom se dimenzijom slažem, ali nema nikakvih promjena u vođenju ekonomske politike.
Treba demistificirati još nešto što po medijima upotrebljavaju glavni ‘ekonomski ubojice’. Kad se kaže da je izlaz u promjeni gospodarskog modela i spomene tečaj precijenjene kune, samo djeca mogu to iskoristiti kao izliku za devalvaciju ili jaču deprecijaciju. Nitko ozbiljan ne govori o devalvaciji ili deprecijaciji, nego o vođenju monetarne politke kune prema euru na razini od 7,30 umjesto 7,60. Uostalom, od 1989. do 2016. prosječna godišnja stopa rasta BDP-a u Hrvatskoj bila je nula posto. Gdje ćemo onda biti za sljedećih trideset godina ako ne promijenimo ekonomski model? Upravo ovdje gdje smo danas. Bit će to pravi povratak u budućnost (pardon, prošlost), ali koga to više i zanima − to i nije neka novost.
Piše: Marinko Škare